| gatavec | m isto što gatal. H (s. v. ), B (s. v. hariolator s naznakom da je dalm.; gatavec). |
| gatavica | f (sg. G gatavice) vračara, gatalica, gatara; usp. coprnica, gatal. [Odluka] v laž nagańa proročanstvo nekoje stare gatavice. Nov horv 367. |
| gaten | adj. (sg. A n. gatno) koji se odnosi na gata; u svezi koreńe gatno horizontalno korijenje. B (s. v. ablaqueo … navlastito govori se od drevja i tersja kada odkopavši zemļu okolu ńega koreńe gatno obalimo i obrežemo da boļe rodi). |
| gatiti | |
| gatra | f (sg. N gatra, G -e, pl. G -ih, A -e) njem. Gatter; metalna rešetka; usp. gatre. Na obloke [je dal] železne gatre deti. Građa 8, 420. Još je dobro vam! Žene domobranske! Tu je kasarna. I gatra. Al fronta! Tam je vatra. Prp gora 17. |
| gatre | f pl. t. isto što gatra (i ista etim.). Das Fenstergitter, rešetka, gatre. Mat gram 296. Čez mrzlo steklo, gatre i srce oči je vprlo klučarov pet. Pav pop 25. |
| gatren | adj. (pl. A n. gatrena) koji se odnosi na gatre; rešetkast. Dojde Hartvig, odpre lokota i gatrena vrata. Zriń 45. |
| gaudijum | m lat. gaudium; veselje, radost. Vtoplenikov jezeripol, na gaudijum savske ščuke. Krl 74. |
| gavaler | m (sg. N gavaler, D -u, A -a) tal. cavaliere. |
| gavalerček | m (sg. A gavalerčeka) dem. od gavaler; kavalirčić; usp. kavalerčič. Ja sem onoga mladoga gavalerčeka k ńemu videla vleči se. Lovr rodb 16. |