gajba | f (N gajba, A -u, L -e, -i) tal. gabbia; usp. gajbica, kajpa. |
gajbec | |
gajbica | |
gajdaš | m (sg. N gajdaš, pl. G -ov) etim. v. gajde; isto što dudaš. Dva človeka jen pajdaš, dva klavira jen gajdaš. Vidr jel 89. |
gajde | f pl. t. tur. gayda; isto što dude. V hegede i gajde zasviral je gajdaš. Krl 107. |
gajeńe | n gl. im. od gajiti; uzgoj, gajenje. Lugov občuvańe i gajeńe na samu zemelsku gospodu spada. Urb 23. |
gajiti | impf. (inf. gajiti; prez. sg. 1. gaim, 2. gajiš, 3. gai). |
gajni | adj. koji se odnosi na gaj; šumski. J (s. v. nemoralis). |
gajnk | m (sg. A gajnk, L -u, pl. -i, A -e) isto što gańk (i ista etim.). [Treba] gajnk vu gradu vse okolu fundamentoma zezidati. VDA 8, 190. Na gajnku gorńem [je] jedna stara potergana ladica. Beh 25. Mrtvi su gajnki i črne stene i saku boltu jen svetec drži. Pav pop 25. |
gajoklatni | adj. koji se povlači po šumama (v. gaj). J (s. v. nemoriv gus). |