Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

gibanica

f (sg. N gibanica, G -e, A -u, pl. G gibanic, A -e) kulin. gibanica; usp. gibanek, gibanik. H (s. v.  gibanica, gibanica primorska figovem listjem obvita, gibanica z orehov), B (s. v.  lambero, langula, mellitus, oxyporum, placenta … gibanica … torta … ritež … gibanica iz meda; gibanica … gibanica … gibanica primorska figovem listjem obvita … gibanica z orehov … gibanica makova, pita s uputom na gibanica), J (s. v.  janual, libum, placenta, popanum), P (s. v.  libarius … koi pogačice … ritesce … gibanice i kaj takovoga je na prodaju zgotavļa 802, placenta … gibanik … gibanica … gibanice … ritež 140, testus 956), X (s. v.   libo).  Drugi falat gibanice [Maguš] pretergnuti more. Habd zerc 203. Rečena [je] gibanica vu selu Paukovcu pri lipe delana. Starine 25, 100. Sokač mora jednu gibanicu iz mandulah speči. Nazlob 200. Pred se dene … gibanicu iz krumpera. Horv kal-b (1830) 36.

gibaničar

m onaj koji pravi gibanice, gibaničar; usp. gibanični. B (s. v.  librarius, placentarius).

gibaničica

f (pl. A gibaničice) dem. od gibanica. Pred [biškupa] … sluga Božji četiri kolače iliti gibaničice … postavi. Gašp I, 644.

gibanični

adj. koji se odnosi na gibanica; u svezi pek ~ isto što gibaničar. B (s. v.   placentinus).

gibanik

m (sg. NA gibanik, G -a) isto što gibanica. B (s. v.  chamona, mustaceum), P (s. v.  placenta … gibanik … gibanika … gibanica … ritež 140). Kada se vu goščeńe spravlaju … takov gibanik speku kak je vse Turovopoļe. VZA 10, 206.

gibańe

n (sg. NA gibańe, G -a, L -u, I -em, pl. NA -a, GL -ih, D -am) gl. im. od gibati (se); usp. geńeńe, genutje, gibleńe.
1. 
a. prema gibati I. 1; pomicanje; kretanje; valjanje, ljuljanje. B (s. v.  aestus, agilitas … vmetelnost … ğeğernost … berzoča … lëhkoča … hitrina … hitrost … sim i tam obračańe … obarnost … lehkoga tela gibańe, agitabilis, agitatio, astrolabium … stanovita meštria ili orudje iz koje hoğeńe i gibańe zvezd spoznava se, astrologus, chironomia, circulus, coagitatio, commotio, continens … pridružen … priklopļen … gibańe čuteńu priklopļeno, jactatus, mathesis, moles, motio, motus, nutatio, palpitatio, promotio … nadaļe gibańe … rivańe … na više podigneńe … izvišeńe; gibańe, nagibańe … gibańe … gibańe rukami), J (s. v.  agitatio, fluctuatio … vodeno vaļańe … lulańe … slapov gibańe, motio), X (s. v.   moveo).  Samem glave gibańem … znaju neki ogovarjati. Habd ad 719. Gibańe veliko posta na morju. Evang 25. Ako … ruke dlan na drobcu … postavimo … gibańe žrebeta … razlučeno čuti se [more]. Živinvrač 4.
b. strujanje (o zraku).Po bežańu postavļa se zrak vu gibańe, jako pako zraka gibańe vleče na se strelu. Danica (1847) 114.
2. 
a. prema gibati I. 2. a; sklonost; poticanje. Istina [je] … da se ovde moraju na spoved i na pričeščańe gibańa postavļati. Mul zerc 106. Daje se [pravica] pako takvomu … ali iz lastovitoga gibańa ali na prošńu. Domin 59.
b. prema gibati I. 2. b; jačanje; krijepljenje. B (s. v.   vegetatio).
3. prema gibati I. 3; nadražaj, podražaj. B (s. v.  elecebra, nausea).
4. prema gibati II. 3; klimanje (o zubima).J (s. v.   gomphiasis).
5. kucanje (o srcu i žilama).Serdce … nigdar ne prestane od gibańa kojega da bi ostavilo vse telo bi raspalo. Gašp II, 89. Na mesto dužne … molitve … dajem ti … [mojeh] žilic gibańe. Mul hr 22.
6. izr. hoteńa ~ želje. B (s. v.   motus);  nuterńe ~, srca ~ osjećaji, osjećajni život. Znameńe iskričańa piše se … za vsakem izdańem nuterńega jakoga gibana. Nem jez 57. Obraduvańa sveta sinov nesu nigdar prez terńa … i ļubomorneh serdca gibańih. Krist blag II, 288.

gibati

(se) impf. (inf. gibati, gibati se; sup. gibat; prez. sg. 1. gibļem, -em se, giblem se gibam). 2. gibļeš, gibleš, -eš se, 3. gibļe, -e se, gible, -e se, giba, pl. 1. gibļemo, giblemo, 2. -ete se, 3. gibļeju, gibleju, -eju se, gibļu, giblu, -o, gibaju; imperf. pl. 3. gibahu; pridj. akt. sg. m. gibal, gibal se, n. -o, -o se, f. -a, -a se, pl. m. -i, -i se, n. -a se, f. -e, -e se; pridj. pas. sg. N m. giblen, giban; ptc. prez. sg. N m. gibļuči, gibuči, gibajuči, n. gibuče, gibajuče, f. gibuča, gibajuča, G m. gibučega, gibajučega, n. gibučega, f. gibuče, giboče, A m. gibuči, n. -e, f. gibajuču, L m. gibučem, pl. N m. -i, gibajuči, n. gibuča, gibajuča, f. gibuč, G m. f. -eh, A n. -a, f. -e, I n. -emi; pril. prez. gibļuč, gibluči, gibajuči, gibuči se; pril. perf. gibavši) usp. genuti.
I. 
1. pokretati, pomicati; klimati; gibati. B (s. v.  agitabilis, agitatus, agito, autocineton, caelum, cano … na larmu puhati ili trumbete glasom vojnike na boj gibati … podžigati i batriveti, cieo, coagito, collabefacio, commoveo, jactito, mobilito, moto, moveo, peragito, percieo, procello, promoveo … na daļe gibļem … rivam … gibļeš ali nikaj ne napreduješ, propello; gibļem, gibļem se, nagibļem), J (s. v.  afficio, commoveo … gibļem … razgibļujem … pomicavam … razhağam se … pomekavam … potresujem, mobilito, moto), P (s. v.  index 963), X (s. v.  facio, moveo). Gibluči glavami svoimi [govore]. Vram post A, 185 a. Ramena rańenoga i zda gibati ne mogel. Habd zerc 449. Ni vam se potreba iz mesta gibati, nego pri miru ostanete. Zagr IV, 129. Ova voda jesu sline koje največ onda kada koń pri jelu z lalokom gible cure. Živinvrač 18.
2. 
a. poticati; usmjeravati. B (s. v.  afficio, benevolentia, cano, incieo, sero, subagito … gibļem milemi rečmi; naravsko gibańe … narava ńega gibļe na to). Promišļańe sudńega dneva človeka na pokoru gibļe. Magd 32. Vnogemi čudačini svojemi [počel je] … ļuctvo slepo poganinsko na svetlost prave vere gibati. Švag I, 10. Ļubav naša gibati nas mora jako pazlivo z slabemi dušami baratati. Verh 454.
b. isto što jačiti1I. 1. B (s. v.  vegetans … gibļuči … friškajuči … jačeči … krepeči, vegeto … gibļem … krepim … jačim … zfriškavam).
3. izazivati; uzrokovati. B (s. v.  apodacryticus, barbitos, lamentarius), J (s. v.  lamentarius, sensibilis). 28. [VIII] … gibļe bol ļudem vuložļivim. Vitez kal 15. Z najvekšim kvarom davala bi se vračtva na bluvańe gibajuča. Pom 8.
4. izazivati ganuće. Ńega [razbojnika] čudnovita terpļivnost pajdaša gibļe. Matak I, 223. Oni imaju jednoga priatela kojega ńihova žalost gible. Merz 33 a.
5. isto što guzati. B (s. v.   gibam  s uputom na rugam).
6. u svezi nazad ~ odmicati, udaljavati. B (s. v.   removeo).
II. refl. ~ se
1. 
a. micati se; kretati se; ljuljati se. H (s. v.  gibļem se), B (s. v.  abarticulatio, ambulatorius; gibļem se), J (s. v.  formicabilis, mobilitor). Morje od vetrov … se gible. Vram post A, 165. Rebra su se i kosti z mesta gibale. Habd ad 930. Kada je snočka … maršeral sem, zadel sem se za nekaj kaj se je gibalo. Velikov 65. Ako z mlačnem vojskom teličem rožičke namažeš, gibļeju se kam hočeš. Danica (1836) 36.
b. lutati. Da bude luctvo … skupa [Ježuš je] ńe spravil i zvezal … lubeznostju, dragostju i mirovnostju, da vekivekoma ne giblu se i da ne poginu. Vram post A, 133 a.
2. 
a. buditi se iz stanja mirovanja. Sada se vsa narava gibļe i škodļivi iz zemļe sumpori zdižeju [se]. St kol (1866) 121.
b. rasti, vegetirati (o biljci).B (s. v.  vegetabilis 2. … friško niknuča … zhajajuča ili ka se hitro gibļu iz zemļe). Sada se vsako koreńe gibļe silom. Kal 4. Gńoj … daj … predi nego se koreńe pričme gibati. Danica (1840) 49.
c. jačati se, napredovati (o zdravlju).B (s. v.   vegetor).
3. klimati se (o zubima).Vse ono vreme zubi ńegovi gibali [se] nesu. Habd zerc 152. Pri govedih navadno je da pervi zubi gibati se daju. Živinvrač 92.
4. kvariti se (o vinu).Gda je velika sparina … vino se gibļe i muti. Danica (1839) 28.
5. obraćati se; usmjeravati se (prema čemu).B (s. v.  afficior, commiseresco). Za spuńenemi šestemi letmi, koje vreme dečica z občinskem načinom na dobro ali na zlo giblu se, spametnem je navučitelom [s. Kažimir] preporučen. Gašp I, 691. Po ńih pravica božanska osebujneše na kaštiguvańe gible se. Katek 112.
6. u svezi simo tamo se ~, sim pak tam se ~ ljuljati se, njihati se. B (s. v.  ambulatorius … vrata hodeča ka se odpirajuč simo i tamo gibļu, caput). O, zelene sverži lepe, ko simo tamo se giblete, ah simo se naklonete. Popevke 202. Kaj ste izišli gledat vu puščinu? Je li terstinu koja se od vetra sim pak tam gibļe? Ev 4.
7. izr. ~ se od vsakoga rečih vetra biti povodljiv. Velika je mudrost ne gibati se od vsakoga rečih vetra niti vuho nasladnomu na zlo vabeńu podeti. Kempiš 146.

gibavec

m
1. pokretač; usp. genitel, rivavec. B (s. v.  agitator, motor).
2. u svezama na daļe ~, z mesta ~ isto što ~ 1. B (s. v.   promotor),  J (s. v.  promotor … z mesta gibavec … daļe rivavec … pošiļavec); z mesta ~ onaj koji što odstranjuje. J (s. v.   submotor).

gibec

m zool. galeb,Larus; usp. gajbec, gibic. B (s. v.  capella, gavia, vanellus). Gibec morski: ptica morska koja z ribami se hrani. Krizm raj 207.

gibel

f (sg. G gibeli, I -jum) stado u pokretu. B (s. v.  dux … gibeli voğa, vol koi pred gibeljum ide).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU