Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

gimnazijum

m (sg. L gimnaziumu) lat. (iz grč.)gymnasium; gimnazija. Cesar i kraļ dostojali su se čast pri Varaždinskom gimnaziumu ravniteļa … g. Ivanu Mauroviču podeliti. Nov horv 5 a.

gimpel

m njem. Gimpel; zool. ptica zimovka,Pyrrhula europaea; usp. gil, gimpl, gimpln. B (s. v.   pyrrhula).

gimpl

m zool. isto što gimpel (i ista etim.). Spružnica je nalečena, ali ti teško on gimpl [vu lečku] nuter dojde. Brez diog 105. Rubicilla, gim. pl. Rož reč 26.

gimpln

m (sg. A gimplna, pl. N -i, A -e) zool. isto što gimpel (i ista etim.). Gimplne na vsake kruške bu pecikat moči z puške. Kal-a (1803) 45. Vezda nikaj ne fali kak onoga gimplna k rukam dobiti kaj brže. Brez mat 41.

gineńe

n gl. im. od ginuti.
1. prema ginuti 1; umiranje, ugibanje. B (s. v.   pčela),  J (s. v.  blapsigonia, marasmus).
2. prema ginuti 2. c; truljenje, raspadanje; usp. gińeńe. B (s. v.  consumptio, tabes …gńileńe … sušeńe … sehneńe … veneńe … gineńe … razpadańe, tabidus), J (s. v.   tabes).

gingav

adj. (sg. N m. gingav, -i, n. -o, -e, f. -a, G m. -oga, f. -e, D m. -omu, f. -e, -oj, A f. -u, L m. -om, f. -e, -i, I m. -em, f. -um, -om, pl. N m. -i, f. -e, G f. -eh, D m. -em, A m. f. -e, L f. -ih, I m. -emi, f. -em; komp. i superl. sg. N n. gingaveše, G m. -ega, pl. N m. gingavei, G m. najgingavešega) mađ. gyenge.
1. slab; nemoćan; bespomoćan. B (s. v.  bucula, debilis … gingav … mlahav … slab … lagoden, debilis, relentesco, sublestus;  gingav), J (s. v.  debilis, imbecillis … slab … gingav), X (s. v.  debilis … slab … gingav). Ļudi vbogi i bogati, jaki i gingavi [v peklu] jesu zakleńeni. Habd zerc 307. Kada več nikaj od ńe ispitati ni bilo moguče i čisto gingava bi bila … iz muke puščena je. Starine 25, 41. Oslabļen i od velike starosti več čisto mlahav i gingav ni mogel prodekuvati. Krist ap 17. Gingavi betežnik, reč naša tožno blodi zlahkotenje iščuč prekletom kmicom hodi. Krl 117.
2. nježan, osjetljiv; neotporan; kržljav; usp. ğingav 1. H (s. v. ), B (s. v.  apalon, aphya … riba bela i gingava kruto koja kak se vu ogeń dene taki je pečena, cacostomachus, colis, lactes, tener, tenerasco;  mehkek), J (s. v.  tener, teneresco), X (s. v.   teneo).  Mlad i gingav v tele … muku v žitke svojem sterpe. Vram post A, 29 a. Gingavi lilium … od zime gine. Magd 13. Jeden zvračil se od betega, vendar za betegom gingav [i] slab … ostaje. Matak I, 76. Jańci [su] jošče gingavi … nemreju dugo prez cecka obstati. Danica (1840) 52.
3. 
a. koji je loš, slab, nevrijedan. B (s. v.  apalon, auxilium, lenis), J (s. v.   lalaetania).  Devojke [se] za nih gingavu pamet gustokrat vkańuju. Perg 86. Gingave je ali nestalno [vreme]. Kal 1 a. Ļubav ńihova proti bližńemu bila jest gingava. Gašp II, 741. Za najvekše pošteńe si deržal budem po mojoj maloj i gingavoj jakosti z čini i z besedmi pokazati kak gizdav jesem hvojica Horvatov biti. Aleks gaju 338. Z gingavem ciglam hiža podzidana zgledi. Krl 117.
b. moralno nestalan, labilan. B (s. v.  elatus 2. … gingav). Vsaki človek je lažliv, gingav, nestalen i padliv. Kempiš 176. Vu ovom strašnom slobodnoverstvu neje najti nikaj kaj jedno gingavo, hmańe i pohabļeno serdce ne bi kazalo. Verh 521. A kaj je briga te vušlive levente, tronuša dunajskeg gingave kurente. Krl 128.
4. mekan; tanak; fin; ugodan; usp. ğingav 2. H (s. v.  goščeńe oslasno), B (s. v.  amnium, anatripsis … gladeńe tela z gingavemi i mehkemi rubci …i to se čini gda se kupice pripuščaju, bombycinum, byssus, cupediae … slaščice ili slatke i gingave jestvine … sladkokusi … obuzeki, mollicellus … primehkek … gingav, mollis; goščeńe 7 … goščeńe oslasno … prokšeno … gingavo, haļa 31), J (s. v.   gracilentus),  P (s. v.  multitia … odeča ženska iz sukna … platna ali svilna podstavi tenko predena i gingavo tkana 174). V gingavih ili v mehkih svitah opravleni oblečeni i dobrom ovoga svieta žitke prekšenom (oni)živo. Vram post A, 10. Gingave jestvine jesti, v toplom se deržati dobro je. Kal 6.
5. mlad; nezreo. B (s. v.   aetatula).  Deca po svoih roğenikov smerti vnogokrat v svojoj gingave dobe ostaju. Perg 98. Gingava doba moja koju vidiš, ima razum starca. Gašp III, 177. Kaj se od takve serdečne pobožnosti vu takvoj gingavi dobi je moglo nadejati. Krist žit I, 9.

gingaveńe

n etim. v. gingav; gl. im. od gingaveti 1; slabljenje. B (s. v.  debilitatio … slabeńe … oslabeńe … gingaveńe), J (s. v.  labefactatio … slabeńe … gingaveńe …podirańe … rušeńe).

gingaveti

impf. (inf. gingaveti; prez. sg. 1. gingavem, -im, pl. 3. -eju; ptc. prez. pl. G f. gingavečih) etim. v. gingav.
1. gubiti snagu, slabjeti; usp. ginuti 2. B (s. v.  debilito, delumbo, infirmo … slabem … gingavem … lagodim, labefacio … slabim … oslabļujem … gingavem, tenerasco), X (s. v.  debilis … gingavim … slabim). Pričel je [s. Sebaštian] … več od ļubavi Božje neg od ran i boli gingaveti i ginuti. Gašp I, 372.
2. biti bolestan. Znano je da besnoča … po samom lizańu gingavečih … strankih kože … prenesti se more. Nar besn 30.
3. postajati tanak, vitak. J (s. v.   gracilesco).
4. gubiti dlaku, kosu (od starosti).B (s. v.   deflocco).

gingavo

adv. etim. v. gingav.
1. slabo, nemoćno. B (s. v.  delicate … nasladno … prokšeno … gingavo … mehkokožno … haklivo, debiliter … gingavo … slabo;  gingavo), J (s. v.  imbecilliter … slabo … gingavo).
2. nježno, osjetljivo; tankoćutno; usp. slabo 2. H (s. v. ), B (s. v.   tenere),  J (s. v.  tenere … gingavo … slabo … mehkokožno).
3. meko, gipko; prozračno (o tkanini).B (s. v.   molliter),  P (s. v.  multitia 174).
4. 
a. profinjeno (o pripremanju jela).Boļe [siromahom] … v teg ide ńihov heržańak … nego vnogem … gospam kuliko goder gingavo pripravļene jestvine. Habd zerc 103.
b. u blagostanju. Kardinal … ki je drugače gingavo bil odhrańen … se je bil v svojem žitku postu privučil. Habd zerc 253.
5. tromo, mlohavo; nesigurno. Ki na labudovom perju sada spite, jedvaj na tla z nogom gingavo stupite. Magd 44. Kada se beteg povekša, taki [žila] polehko, gingavo vendar i nejednako počne iti. Lal vrač 104.
6. neuredno, nemarno. Niti mi ovde nigdar ne šepči govoreči da je redovne ļudi videl … gingavo se opravļajuč. Habd zerc 225.

gingavoča

f (sg. N gingavoča, G -e, A -u, L -i, -e, I -um, pl. G -ah) etim. v. gingav.
1. fizička slabost, nemoć; bol; boležljivost. B (s. v.  atonia, debilitas, syntexis;  gingavoča), J (s. v.  imbecillitas … slabost … gingavoča, infirmitas), X (s. v.  debilis … debilitas … slabost … gingavoča). [Ova] vi prieti za kerhkoču i gingavoču ne morete. Vram post A, 118. Vse kotrige tela mojega tulika obhağa gingavoča da sem primoran skriknuti. Švag I, 174. Morala je anda siromaška mladorodica vu svojoj najvekšoj gingavoči z kruhom i vodum zadovoļna biti. Mat gen 22.
2. 
a. nježnost, osjetljivost; tankoćutnost; razmaženost. H (s. v. ), B (s. v.  mollitia, temeritas), J (s. v.   teneritudo),  X (s. v.   teneo).  Put je bil dug i težek zaradi kameńa … k tomu gingavoča i mlehavoča divojačkoga tela Marie. Habd zerc 371.
b. gipkost, vitkost. J (s. v.   gracilitas).
3. nemarnost; lijenost; usp. lenost. Vu gingavoče vere kralica nasleduvati nemojmo. Vram post B, 225a. Kakovo ispričavańe gingavoče naše imali budemo? Gašp III, 82. Ļudi pako razumni… zdihavaju nad gingavočum človečanskum. Verh 588.
4. neiskusnost. Neimajuči diekle tutorja, lehko se mogu za nih gingavoču vkaniti. Perg 99.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU