Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

m čovjek koji osjeća, trpi glad, gladnik; usp. gladnuš 1, gladńak, gladovńak, gladuš, gladuvavec. B (s. v.  jejunator, famelicus;  gladńak), J (s. v.   esurio).

adv. s osjećajem gladi; željno; pohlepno, gladno; usp. gladovno. J (s. v.   esurienter).  I ovi i oni kak bi mogli jeden drugoga vkaniti jako se gladno i gladno skerbe. Habd ad 397.

m
1. isto što gladnik. Ni v peklu još ni bilo tak smolave balade da ne bi gladnuš bogec ki od glada krade, na kraju konca zvitezil svoje jade. Krl 10.
2. isto što gladuš 1. A on pak jalni žitkapisec, prebende masne gladnuš, lisec … bu krepal bogec bez penez. Krl 17.

adj. koji se odnosi na gladnuš 2; isto što gladen 3. Poskubli bumo vre mi tvoj gladnuški jal, bumo ti zeli frišundksunt celi tvoj bogečki grunt! Krl 51.

m isto što gladnik. H (s. v. ), B (s. v.   esurio;   gladńak).

f (pl. A gladopotrebe) nestašica hrane; usp. glad 2. Spravnice [ladavec more] na gladopotrebe napuniti. Čt kn 117.

adj. (sg. D m. gladovnomu, pl. N m. -vni, G n. -vneh).
1. isto što gladen 1. Nesli su pred ńum zastavu … pravice Božje ka se smiluvati gladnomu Lazaru ne hotela. Habd ad 253. Oroslańi akoprem kruto gladovni … ž ńim [Danielom] postili se jesu. Gašp I, 2.
2. isto što gladen 2. Bude 7 let rodneh, a potlam drugeh sedem gladovneh na svetu, to je nerodneh. Hiž kniž 81.

adv. isto što gladno. J (s. v.   esurienter).

m isto što gladnik. B (s. v.   esurio).

m (sg. N gladuš, G -a, pl. A -e) gladnik.
1. pohlepna osoba; usp. gladnuš 2. Hotel [bi ja] ove gladuše od vuh do pete oguliti. Cepel 134.
2. bot. gladiš, bijeli trn,Ononis spinosa. P (s. v.  anonis 514).