| glasonosec | m (sg. N glasonosec, A -sca, pl. G -sceh) glasonoša, glasnik, vjesnik; usp. glasnik 1, glasnonos, glasnonosec, glasonos, glasonoš, glasonoša. B (s. v. anabasius, famiger, nuncius, rumigerulus). Za takvoga glasonosca ja z mojum naravum nesem prikladen. Zadar 37 b. Pri … mojeh glasonosceh budem se najavil i ovak predi kak jedna vura prejde celi široki varaš bude znal. Lovr rodb 100. |
| glasonosica | |
| glasonosnica | f isto što glasonosica. B (s. v. famiger). |
| glasonoš | m isto što glasonosec. Vsa ova … jesu minula kakti senca i kakti mimo bežeči glasonoš. St kol (1866) 186. |
| glasonoša | m isto što glasonosec. Glasonoša ili mercurius. Danica (1841) 34. |
| glasoprememba | f (pl. N glasopremenbe) lingv. promjena, izmjena glasa; usp. glasopromemba. Glasopremenbe temeļoglasov … zaznamenuvanemi temeļoslovami … oznanuvati se mogu. Gaj osn 20. |
| glasopromemba | f (sg. G glasopromembe) isto što glasoprememba. Slavenci … na c odzgora znameńe glasopromembe postavļaju. Gaj osn 10. |
| glasoskladje | n (sg. I glasoskladjem) isto što složnoglasje 1. Vi [angeli] gledate ńega i rednem glasoskladjem noč i dan veselo [ga] okružujete popevajuč. Krizm raj 82. |
| glasoslovo | |
| glasosložnost | f (sg. N glasosložnost, G glasosložnosti) isto što složnoglasje 1. J (s. v. harmonia … složeńe … sloga … složnoglasje … glasosložnost, harmonice … meštria iliti znańe glasosložnosti). Nijeden glas nije pofalel i vsi viteško su se slagali. Takva je glasosložnost na nebu. Krizm raj 53. |