Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

glavobolen

adj. (sg. N n. glavobolno) isto što glavoboļen 2. B (s. v.  vino … glavobolno … razbojno).

glavobolka

f (sg. N glavobolka, pl. G -ah) bot. (bijeli,)sunovrat,Narcissus poeticus. Glavobolka, bogi cvet, glava zna od nje bolet. Krl 13.

glavobolnik

m (sg. N glavobolnik, G -a) onaj koji pati od glavobolje. P (s. v.  gravedinosus 115).

glavoboļa

f (sg. N glavoboļa, G -e, D -e B s. v. baccalia, -i Danica 1839, 31, A -u, L -i, I -um, pl. N -e).
1. bol u glavi, glavobolja; usp. glavobol, glavobola, glavni I. 3. a. B (s. v.  baccalia, hemicrania, periapta), J (s. v.   gravedo),  P (s. v.  cephalgia 189). Betegov povsuda bude, a po imenu: omilavice, glavoboļe. Kal 23. Nigdo ne zapoveda idti … vu kerčmu, ter se vendar rado ide gde se dugo sedi, pije do velike glavoboļe. Mul pos 650. Odkud kašļi i glavoboļe? Krist blag II, 230.
2. bot. trubeljika; . Cicuta virosa. P (s. v.  cicuta 599).

glavoboļen

adj. (sg. N m. glavoboļen, n. -ļno, A m. -ļni, n. -ļno).
1. koji ima glavobolju, koji je sklon glavobolji. J (s. v.   gravedinosus).  Rado je pak takvo dete glavoboļno. Vitez kal 5.
2. koji izaziva glavobolju; usp. glavobolen, razbojni 2. H (s. v.  vino glavoboļno). Ako zemļu premisliš, rodi ona … i glavoboļni ļuļek i bodeče terńe. Habd zerc 194.

glavoč

m zool. morska riba glavoč,Gobius sp.; usp. glavač 4. B (s. v.  gobio, gobio … morska ribica glavoč  tisk. glavoc; riba … glavoč riba morska tisk. glavoc).

glavoguben

adj. (sg. L m. glavogubnom) u svezi glavogubni sud sud koji izriče smrtnu kaznu; usp. glavni I. 3. b. Ko (je)… vu glavogubnom sudu za pokriviti drugoga krivo prisegel, ima [se] kaštigati. Vojn 4.

glavogubje

n smrtna kazna. J (s. v.   supplicium).

glavogubno

adv. na način koji zaslužuje smrtnu kaznu; usp. glavokrivno. J (s. v.   criminaliter).

glavokrivni

adj. koji zaslužuje smrtnu kaznu. J (s. v.   criminalis).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU