Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

f fr. galerie; prostor u kojem se čuvaju i izlažu umjetnička djela, galerija. J (s. v.   pinacotheca).

f (pl. N galete) tal. galletta; čahura dudova prelca. Hižice (drugač kokone iliti galete imenuju se) iz posteļe vzete jesu. Morv 49.

f (pl. L galetah) fr. galette; u svezi na galetah (vjerojatno)u obliku vrpce. Jen ref zlatoga boritaša ako takov na galetah je spleten. Limit 11.

m (sg. N galgan, G -a, I -om) stvnjem. (iz lat.)galgan.
1. korijen biljke galgant,Alpinia officinarum, kao ljekarničko i aromatično sredstvo. Borcvitez, galgan, deležin i odolen trava je dobro pri sebe nositi. VZA 5, 112. Vzami … galgana ali, ako bi ńega ne bilo, vzami ğumbira. Luič 76. Pčele z vinom medvenem … objači i z cukorom … galganom, melisum ali špikinardum nakadi. St kol (1819) 182.
2. bot. u svezama divji ~ peronjica,Cyperus longus. P (s. v.  cyperus 601); ~ veleštin vjerojatno pogrešno umjesto galban; galban, smolasta droga od biljke smrdeće zelje, iz porodice velestika,Ferula felrugao. Od toga može se izliječiti ako stuče galgan veleštin. VZA 16, 203.

f pl. t. (NA galge, G galg, -ih, -i, D -am, L -ah, -ama, I -ami, -am, -ama) njem. Galgen; usp. galde, galžen, galžeńak, sohe.
1. križ, naprava za kažnjavanje; vješala. H (s. v.  galge, galge z dveh drev ali čiga), B (s. v.  furca, lex, minor, patibulum, pensilis, rapio, scelus, sepultura, patibulum;  galge), J (s. v.  crux, gabalus, patibulum). Ašveruš [je] prošńu i tužbu Eštere posluhnul i Amana na galge … včinil obesiti. JBVP 72. V slovenske zemļe ne manka se galgi svetleh tatskeh dvorov. Habd ad 411. Viseči na galgah je živel. Citara 443. Pri galgah vre zakopal se je stup. Horv kal-a (1835) 35. Na galgama tri galženjaka, tri tata, tri obešenjaka. Krl 9.
2. vješanje, smrt vješanjem. Odhağaj, malovrednik, vu temnicu, nigdar te nigdo iz ńe skupiti neče nego galge. Šim prod 81. Sad vu vuzah obradujuč i pri galgah objačujuč. Mul hr 331.
3. izr. dobiti, dojti na ~ biti obješen. [On] dobi hrastove galge. Habd ad 788. [Stubičan] vujde kroz oblok f šumu i sad bu došel na galge. Matoš vid 56; galg drevo isto što galge 1. [On je] iz špotlivoga galg dreva živ i zdrav dole postavļen. Gašp III, 249; galg / galgi / galgih (trojeh) vreden koji je zaslužio (trostruku)smrt. H (s. v.  galgi trojeh vreden), B (s. v. ), J (s. v.   cruciarius).  Vredni jesu galgih … ovi isti koji dare primļu. Zagr I, 186; galgam, spod galgih vujti izbjeći vješanju. Pravi ńegvi roditeli jesu sudili da on nigdar galgam ne vuide. Fuč 351. Komaj [jeste] jeden put spod galgih vušli. Brez mat 11; idi na ~ idi k vragu, ubio te grom. B (s. v.   crux);  na ~ kaštigati, opsuditi, biti opsuğen kazniti, osuditi, biti osuđen na smrt vješanjem. Sudec obsudi [tata] na galge. Zagr I, 207. Na vešala ili galge obsuğen. Danica (1842) 81; pod ~ otpeļati, popeļati, sprevağati objesiti, vješati. Kada je koi človek … veliko zlo … včinil … toga su … odpeļali pod galge. Magd 4. Pater … na smert pod galge popeļan … je … bil. Mul pos 661; pod galgami, pri galgah prije vješanja. Pater … pod galgami je ovo govoril. Mul pos 661.

m etim. v. galge; onaj koji nosi vješala, križ (kao kaznu).J (s. v.   furcifer).

m (sg. NA galic, G -a, I -em) njem. Galitzenstein »kamen iz španjolske Galicije«; kem. sulfat nekih metala, galica; usp. galica.
1. boja, tinta, lijek. H B (s. v.  chalacantum, flos, misy, vitriolum;  galic), J (s. v.  chalcanthum, infector), P (s. v.  atramentum sutorium 730). Ako meso okol zubih boli … galica za grahovo zerno raztali vu čerlenoga vina dveh kupicah i zpiraj. Mikl izb 132.
2. u svezama beli ~ cinkov sulfat. [Gamilice] se precede i vu ovu vodu prida jedna kvintica beloga galica. Živinvrač 15; železni ~ željezni sulfat. Ove vode … galica železnoga vu sebi imaju. Lal vod 65.

f isto što galic 1. (i ista etim.). P (s. v.  atramentum sutorium 730).

adj. (sg. m. N galicianski, G -oga) koji se odnosi na Galiciju, galicijski. [Rukopis je] Urményi Jožefa, gubernatora galicianskoga kraļestva. Domin 139. Imena orsagov: horvatski … vugerski, erdelski, galicianski. Danica (1842) 3.

m etim. v. galic; bojadisar, posebno koji boji galicom. J (s. v.   infector).