Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

adj. (sg. N n. glogovo, G m. -oga, pl. N f. -e, G m. f. -eh).
1. koji se odnosi na glog; glogov. B (s. v.   glogovina).  Glogove živice jesu najhasnoviteše i stalneše. Danica (1840) 60.
2. u svezama glogovo drevo, glogov grmek, glogovo grmje bot. isto što glog. B (s. v.   albus),  J (s. v.  oxyacantha … germje glogovo). Za živicu od 100 sežńev (klaftrov) dužine potrebno je 1200 glogoveh germekov. Danica (1840) 63.

f (sg. N glogovina, G -e, A -u).
1. bot. isto što glog. B (s. v.   glog),  J (s. v.   oxyacantha),  P (s. v.  spina acuta 521).
2. glogov plod, zrnje glogovo. B (s. v.  glog 2.). Mora tri dni želudac prazan nositi, šipak glogovinu po terńu zbirati. Magd 92.

n mjesto gdje raste glog. Ja hoču vse terńe i glogovje puzeč spregledati. Lovr ad 38.

impf. v. glodati (se).

n gl. im. od nepotvrđenoga glojati; nagrizanje; usp. glodańe 1. B (s. v. ).

impf. refl. (prez. sg. 3. glonca se) isto što glancati II. (i ista etim.). Tonček … (ogleda se okolu) … kakvo fino i lepo pohištvo da vse zlata glonca se. Lovr rodb 44.

f (pl. N glorije) lat. gloria »slava«; fig. blistava svjetlost. Oblaki kak glorije nad ńom letiju brez kraja kak zastave bele. Prp gora 7.

f v. gloša.

(možda se može čitati i glosa)f srlat. (iz grč.)glossa; tumačenje, objašnjenje nekih riječi ili nejasnih dijelova teksta na margini, glosa. Zverhu … reči, gloša govori da je vre pred tem toga čistoču svoju Bogu bila zagovorila. Habd zerc 230. Po oveh 'mertveh' tolnači gloša da se razmeju grešniki. Zagr I, 123.

n (sg. L gložğe) zb. im. od glog. Jeda li tergaju ali beru na terni grozdje ali na gložğe fige? Vram post A, 174.