Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

adj. (sg. L m. golobinom, I n. -im) golubinji; usp. golobińi. Skazańem golobinim [on] sina Božjega spozna. Vram post A, 8 a.

adj. (sg. L m. golobińem) isto što golobini. Duh sveti v golobińem kipe dolu pride. Vram post A, 141 a.

adj. (sg. N m. golobrad, pl. N f. -e).
1. onaj kome ne raste brada, golobrad (o mladiću, o ćosavu čovjeku, o ženi).H (s. v. ), B (s. v.   imberbis;   golobrad), J (s. v.  imberbis, impubes, Jupiter). Zakaj su žene golobrade? Danica (1846) 113.
2. mlad. Još golobrad sem końarice ostavil, z tikvicum derviškum ščapa se dobavil. Krizm osm 289.

m (sg. N golobradec, pl. D -dcem, I -dci) mlad, neiskusan mladić, žutokljunac. Mladi gospon je jeden golobradec. Lovr rodb 91. Oslobodi, Bože, vezdašnem golobradcem mudriašem kaj od takovoga … mudroznanstva povedati. Zap 16.

f (pl. N golocevke) puška golocijevka. Pod Ostrogonom … golocevke, garabinke i hoherke gatalinke. Krl 59.

f (sg. N goloča, G -e, A -u).
1. isto što golota 1. a. J (s. v.   nuditas).  Ne li Ka(in) otca svojega goloču osmejal? Habd ad 65.
2. isto što golota 2. Posteči i gladujuči v zime od goloče terpel jest. Vram post B, 57.
3. isto što golota 3. Niti goloča i siromaštvo … premisliti se more z tugum … koju jednoga smertnoga greha haharstvo čini. Gašp I, 136.

adj. (sg. N m. gologlav, n. -o, f. -a, pl. N m. -i).
1. koji je nepokrivene glave, gologlav. Bos i gologlav (krivoverec) mora hoditi. Perg 143. Takvoga človeka detič … pokriven da ne dočeka, nego stoječ i gologlav. VZA 16, 312. Vezda? Idemo … gologlavi. Prp gora 10.
2. ćelav; usp. plešiv. B (s. v.   calvus;   gologlav s uputom na plešiv).

m (sg. G gologlavca) isto što goloritec. Tu je krepal kraj proščaka, gologlavca, siromaka, krakauerskog dijaka. Krl 83.

n ćelavost; usp. gologlavnost. B (s. v.  calvitium … gologlavnost … gologlavje … opuzneńe lasih).

f ćelava žena. B (s. v.   calvus).