Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

halapardaš

m etim. v. halaparda; onaj koji nosi halapardu, koji ratuje halapardom; usp. halapardnik. H (s. v.  junak halapardaš), B (s. v.  vojnik halapardaš), J (s. v.   stipator).

halapardnik

m etim. v. halaparda; isto što halapardaš. B (s. v. ).

halapir

m (sg. L halapiru) tur. hala; pej. za neku vrstu gozbe. Da bi bog dal, na ciganjskem piru, halapiru, deneviru: tri rifa sirotke. Krl 90.

halas

m mađ. halasz; ribar. Halas soma z Drave vleče. Građa 8, 34.

halat1

m (sg. N halat, G -a) isto što alat1(i ista etim.). J (s. v.   badius),  P (s. v.  color spadix 911).

halat2

m (sg. N halat, G -a) isto što alat2(i ista etim.). B (s. v.   instrumentum;   halat s naznakom da je dalm. ). Od ovoga hasnovitoga … ogńenoga halata … moral bi vu vsakoj hiži jeden … najti se. Ogńa metla 1.

halatast1

adj. etim. v. alat1; isto što alatast. J (s. v.   badius),  P (s. v.  color spadix 911).

halatast2

adj. (sg. N m. halatast, n. -o, f. -a) etim. v. alat2; koji se odnosi na halat2; alatni. B (s. v.   halat).

halavańa

f (sg. N halavańa, I -om).
1. isto što halabuka 1. a. Kolduši, lazaroni, tolvaji, latroni za halavańom harca sa se banda goni. Krl 68.
2. isto što halabuka 2. Videvši teda Pilatuš da … vekša zmotńa ili halavańa raste … opra ruke svoje pred luctvom. Vram post A, 85.

halavańast

adj. isto što halabučliv. J (s. v.   tumultuosus).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU