| halapardaš | m etim. v. halaparda; onaj koji nosi halapardu, koji ratuje halapardom; usp. halapardnik. H (s. v. junak halapardaš), B (s. v. vojnik halapardaš), J (s. v. stipator). |
| halapardnik | m etim. v. halaparda; isto što halapardaš. B (s. v. ). |
| halapir | m (sg. L halapiru) tur. hala; pej. za neku vrstu gozbe. Da bi bog dal, na ciganjskem piru, halapiru, deneviru: tri rifa sirotke. Krl 90. |
| halas | m mađ. halasz; ribar. Halas soma z Drave vleče. Građa 8, 34. |
| halat1 | m (sg. N halat, G -a) isto što alat1(i ista etim.). J (s. v. badius), P (s. v. color spadix 911). |
| halat2 | m (sg. N halat, G -a) isto što alat2(i ista etim.). B (s. v. instrumentum; halat s naznakom da je dalm. ). Od ovoga hasnovitoga … ogńenoga halata … moral bi vu vsakoj hiži jeden … najti se. Ogńa metla 1. |
| halatast1 | |
| halatast2 | adj. (sg. N m. halatast, n. -o, f. -a) etim. v. alat2; koji se odnosi na halat2; alatni. B (s. v. halat). |
| halavańa | |
| halavańast | adj. isto što halabučliv. J (s. v. tumultuosus). |