Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

adv. na arapski način; usp. harapinski². J (s. v.   maurice).

f tur. harbe; kratko koplje. J (s. v.   venabulum).

m v. hrbat.

f (sg. N harbuda, pl. G harbud) korov; usp. drač 1, hrbuda. B (s. v.   herba  s naznakom da je dalm.; drač s naznakom da je dalm.,dračļiv, harbuda s uputom na drač).

adj. (sg. N m. harbudni, n. -o, f. -a) pun korova (v. harbuda); usp. harbudski. B (s. v.   herbaceus).

n (sg. N harbudje, GA -a) zb. im. od harbuda. B (s. v.  dračja pun). Vidim koprivje i harbudje kem se je zarasla. Habd ad 1062. Nekoje [stvari] pako ne samo jesu neg i živu, kako trava, harbudje, drevo vsake fele. Bel prop 105.

adj. isto što harbuden. B (s. v.   dračni).

m (sg. NA harc, G -a, DL -u, I -em Habd zerc 512, -om Prid kron 24, pl. N -i, G -ev, A -e, L -eh Habd zerc 2, Velikov 98, -ih Mikl izb 27, I -i) mađ. harc; usp. boj, boreńe, harac, karc.
1. borba, bitka, ratovanje. H (s. v. ), B (s. v.  antarium, bellum, batrachomyomachia, bellipotens, campiductor … mešter nad onemi koi se k harcu i k vojničtvu privučaju, capillus …vu boju ili harcu izpukńeni lasi, centurio, debellatus … obladan bojem ali harcom, dimicatio, discrimen, duellum, gigantomachia, posco, praelium, procella, proculco, promachus, pugna, pugno, rudis; harc, harcu zvańe, junak), J (s. v.   pugna),  P (s. v.  praelium 381), X (s. v.   luctor).  Onde … Miklouš Zrinski … razbi Turke … na harcu. Vram kron 58. Jakop Badenžiš … rańen be globušem v nekom … harcu. Habd zerc 44. To kažu ova znameńa koja od teškeh ran vu više harceh prijeteh ostala su. Velikov 98. Po dokončanem kervavem harcu izišel je sam turski car svoje pomorjene junake pregledavat. Danica (1840) 112. Carmen antemurale sisciense ali harc pod sisečkim turnom. Krl 63. fig. Derži dvojno sladek harc ovde čuteńe. Jurj 45. Žitek ni drugo nego jedan … vsekuntinski harc. Zagr IV, 194. Sveti Pavel [i] sveti Hieronimuš … su vu vsevdiļnem harcu z telom svojem živeli. Krist blag II, 162.
2. sportska borba, natjecanje, natjecanje općenito. B (s. v.  ceroma, hieronicus, lucta, missus, pancratiastes, procursator, velitaris;  harc), J (s. v.   certamen).  Po voļe jesu gostinski ti harci. Habd ad 840. Na poļu [je] harc med težaki. Kal-b (1806) 43.
3. u svezama harcu zvańe početak borbe, juriš. B (s. v.  harcu zvańe); smrtni ~, zadnji ~ posljednji časovi života, agonija. H (s. v.  harc smertni), B (s. v.   decertatorius;   harc), J (s. v.   agonia).  Ti [si] mene nazvestil … da bi [se] ja … k smertnom boju i harcu marlivo pripravil. Kraj 356. Za dobe tersemo [se] vu on smertni ter zadńi harc pripraviti. Mul šk 348. Prosile [su] Boga za pomoč vu zadńem harcu. Krist žit I, 44.

m (pl. N harceri) etim. v. harc; ratnik, vojnik. Harceri harcuju, henkari hoheruju, ostrugari hatmanima alamanke kuju. Krl 68.

n etim. v. harc; borilište. B (s. v.  pugnaculum 2. … mejdan … prostor … harciše … mesto za vojuvańe).