Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

adv. mađ. hamar »brzo«; u svezi na ~ brzo, žurno, na brzinu. Jožef i Filip na harmak stolce kupiju. Vit sin 12 a.

adj. (pl. N m. harmasti) etim. v. harmak; brzoplet, smušen. Harmasti glumpaki, fakini z Harmice … norc z norijom nori i ponori saki. Krl 94.

(i Harmica)f (sg. N harmica, G -e, A -u, L -e 3, -i Krist anh 168, Danica 1841, 41, pl. NA -e, G harmic, I -ami) mađ. harminc »trideset«.
1. porez, carina u visini tridesetog dijela vrijednosti robe, tridesetnica; porez općenito; usp. dača, malta 1, maltarina, štibra. B (s. v.  arabarches, exsolutio, metaxa, pedagium, poriaticum, publicum, vectigal;  harmica), J (s. v.   tricesimus).  Plemenit človek … nie dužen dati ni dače … ni malte ni harmice. Perg 18. Na putu za maltu, harmicu … potreben strošek gospon iz svojega platiti mora. Urb 9. Povekšavańe vsake fele harmic i maltih potrebuje [se]. Bank 4.
2. carinarnica, mitnica. Kraļevske harmice i pošte onud izdiguju s. VDA 11, 241. Imaju se [oni] … pod mejašnu … harmicu postaviti. Ogl 4.
3. Harmica stari naziv za zagrebački trg, danas Trg bana Josipa Jelačića. Išla [je] po vodu … pod večer polag Harmice. Starine 25, 5. Fakini z Harmice. Krl 94.

m (sg. N harmicar, D -u, A -a, pl. A -e, L -ih) etim. v. harmica; carinar, mitničar. B (s. v.  arabarches, publicanus, vectigalarius;  harmicar). Bil je neki harmicar Anton Hak. Habd ad 409. Matej bil je harmicar. Zagr IV, 95. Dvorska kamera je harmicarsku službu vu Karlovcu seńskomu harmicaru … podelila. Nov horv 13 a.

f (sg. A harmicariu) etim. v. harmica; carinska, mitnička služba. [Gospon maltar] bi ńim takaj mogel harmicariu priskerbeti. Nazlob 27 a.

adj. (sg. N m. harmicarski, G m. -oga, A -u) etim. v. harmica; carinski, mitnički. Nazivle čisto narodno … penes foenile harmicarski spužnik. VZA 13, 54. Oberh harmicarskoga dohodka … svedoče listi pri Fragepanu najdeni. Gašp III, 344. Dvorska kamera je harmicarsku službu vu Karlovcu seńskomu harmicaru … podelila. Nov horv 13 a.

m (pl. D harmičarom) etim. v. harmica; isto što harmicar. Oni terhi … koji se zvun … Horvatske … pošiļaju moraju se od izručitela pred pošilańem predpostaviti harmičarom. Danica (1847) 166.

adj. (pl. G m. harmičarskeh, I f. -emi) etim. v. harmica; isto što harmicarski. Takva pošilańa samo z harmičarskemi boletami obskerbļena moreju se prijeti. Danica (1847) 166.

f lat. (iz grč.)harmonicus; muz. harmonika. Glasovite orgule … vseh šipuškeh mužik glase imaju, med kojemi i harmonika čuje se. Mikl izb 179.

m (pl. N harmonikaši) etim. v. harmonika; svirač na harmonici, harmonikaš. Harmonikaši, mužikaši, pred cirkvom z očenaši. Krl 89.