Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

hercezica

f (sg. G hercezice) etim. v. herceg; isto što hercežica. Za inaše hercezice mladenci iz vseh orsagov zebrani bili su. VDA 11, 251.

hercezija

f etim. v. herceg; isto što herceštvo 1. Ni odonud pervļe se genul doklam potrebuvanu od vse hercezie … vnožinu penez ne zadobil. Prid kron 97. Vnoga jezera ļudih koze ove srečno prebavili jesu poleg svedočanstva pervoga vračitela one hercezie. Koz 13.

hercežica

f (sg. N hercežica, G -e, A -u, I -um, pl. N -e, G hercežic) etim. v. herceg; kneginja; vojvotkinja, herceginja; općenito ona koja je prva u čemu; usp. hercezica. H (s. v. ), B (s. v.  ductrix, porphyrogenitus … cesarski herceg ali sin … hercežica, princeps … veliki knez ali knezica… veliki ladavec ali ladavka … pervnik ali pervnica … herceg … hercežica), J (s. v.  ducissa, princeps). Vnogi … hercegi i hercežice … v siromaške kloštre su se zaperli. Habd ad 492. Mlada hercežica pokaže svoju desnu nogu. Zagr I, 478. Zarad toga osebujne [su] pravice imele i kakti hercežice od vsakoga preštimavane bile. Verh 532. fig. Med svem cvetjem roža je hercežica. Zagr II, 7.

hercežija

f (N hercežija, G -ie, A -iu, L -ii, pl. N -ie, I -iami) etim. v. herceg.
1. isto što herceštvo 1. Češka hercežia vezda je začela biti kralestvo. Vram kron 37. Zato ga je nad sto i dvadeseti hercežiami i nad tulikaj hercegmi vicekraļa postavil. Habd ad 797. Vse časti … bežal [je] i … hercežiu ili vojvodstvo litvansko … odhitil [je]. Gašp I, 696. fig. Ježuš obeča [kerščenikom] … hercežiu vu nebu. Zagr IV, 202.
2. isto što herceštvo 2. H (s. v. ), B (s. v.   principatus;   hercežia), J (s. v.   principatus).  Jožef je izvišen bil na hercežiu. Zagr IV, 385.

herč-

v. hrč-.

herğa(-)

v. hrğa(-).

heresica
hereš

m lat. heres; nasljednik (imetka).H (s. v.  ki se prilizava da bi hereš ali odvetek komu postal).

herešica

(možda se može čitati heresica ili herežica)f etim. v. hereš; nasljednica; usp. volnica. Kčeri rojene pokojnoga Petaka [su to] kakti najperve volnice i herešice. VZA 1, 201.

heretičanski

adj. (sg. N f. heretičanska) etim. v. heretnik; krivovjerni, heretički. Nestalnost kaj je heretičanska merzleh kerščenikov (naslov).Habd ad IX.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU