Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

Hibernanci

m pl. stanovnici Hibernije (v. hibernanski). Hibernanci varaš Taburniu robeči z sobum vu sužanstvo … odpeļaju Patriciuša. Gašp I, 833.

hibernanski

adj. (sg. G m. hibernanskoga, f. -e) u svezi hibernanska zemļa hibernanski otok, Hibernija, danas Irska; usp. Hibernanci. To govori od same anglikanske i hibernanske zemle. Gašp III, 609.

Hiblanci

m stanovnici Hyble, jednoga od triju gradova toga imena na Siciliji; usp. hiblanski. Da li [su] Hiblanci vu svoji cirkvi … sveto telo hoteli imati pokopano. Gašp I, 644.

hiblanski

adj. (sg. m. L hiblanskom) koji se odnosi na Hyblu (v. Hiblanci). Po smerti ńegovi … vu netinskom i hiblanskom varašu prez vsakoga zvonara vsi zvoni sami od sebe zvoniti začmu. Gašp I, 644.

hicig

adj. indekl. njem. hitzig »strastven, žestok«; koji pjeva, hoće pjevati (o pticama).Akoprem vu hiži se [fink] dosta hicig(a) vidi … ide se onda vu hustu U bilješci (a): tak se veli finku koj popeva. Fink 9.

hiča

f isto što hitrost. B (s. v.   hitrost).

hičeńe

n gl. im. od hititi; isto što hitańe 1. B (s. v.  circumjectus, degradatio, dejectio … dole hitańe … obaļańe … obaleńe … dole hičeńe; dole hičeńe, hičeńe).

hidin

adj. (sg. G f. hidine) (možda)pogrešno umjesto. hajdine; isto što hajdinski. Kupil sem hidine kaše. Var mes 141.

hidra

f (sg. N hidra, G -e, I -um) grč. hydra.
1. mit. višeglava morska neman, zmija, hidra. Poete su negda zmislili pripovest … od strašne neke kače, hidra ńe ime beše. Habd zerc 32. fig. Vezda Renuš vojska i Dunaj obstira i nemški svojega nema orsag mira. Z rečjum, videl sem se z hidrum harcuvati. Jurj 160.

hidrofagi

m pl. grč. hydrofagon; mit. narod s istoka. I kakti azanagi čubu na laket dugu koje, tak hidrofagi bradu do kolena. Habd ad 235.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU