| hipobivni | adj. isto što hipni 1. J (s. v. repentinus). |
| hipobivno | adv. od adj. hipobivni; isto što hipno. Odluči [on] z sobum pod jednem velikem hrastom prenočuvati, hipobivno nekuliko sto korakov dalečine začuvši človečanskoga glasa. Lovr derž 100. |
| hipocentauruš | m (sg. A hipocentauruša) grč. hippokéntauros; mit. biće pola čovjek, pola konj. Zapazi [starac] divjega človeka imajučega gornu stran tela človečju, dolńu pako końsku, kojega pete škole diakov zmišleńa zovu hipocentauruša. Gašp I, 261. |
| Hipoğani | m pl. načinjeno od Plinijeva Hippopodes, stanovništvo nekog baltičkog otoka, možda upotrijebljeno zabunom za Japodes, ilirsko-keltsko pleme na području današnje zapadne Hrvatske; u jedinoj potvrdi iz 18. st. ime se odnosi na neku od slavenskih skupina na području sjeverne Hrvatske ili Slovenije u 9. st. (U svom Leksikonu Vitezović tumači Japodes sa Krańci, Kraneli, Furlani ). Ovo vučinili su i bližńi ńim narodi Horvati, Serbli, Zahulinci, Tribļani, Diokleciani i Hipoğani. Vitez raf 63. |
| hipokondrija | f grč. hypochóndria; strah od bolesti, umišljena bolest, hipohondrija. Momu stricu … nikaj ne fali i … ves beteg ńegov ni drugo kak v misli bolest iliti hipokondria. Hip 63. |
| hipokondrijakuš | m etim. v. hipokondrija; umišljeni bolesnik, hipohondar. Misli bolesnik iliti hipokondriakuš, jeden igrokaz vu treh pokazih. Hip 35. |
| hipokrit | m (pl. N hipokrite, D hipokritom) lat. (iz grč.)hypókrita; licemjer, hipokrit; usp. hipokritiš. Što me skušavate hipokrite, licomeri i jalnici? Vram post B, 231. Tak su nestalni hipokrite ki se skažuju da su ponizni. Habd ad 179. Sem hipokritom bil bi vočji strah. Krl 18. |
| hipokritiš | m isto što hipokrit(a) (i ista etim.). Što je hipokritiš? Vram post B, 231. |
| hiponenski | adj. (sg. N m. hiponenski, L f. -i) usp. hiponski. |
| hiponski | adj. (sg. m. NA hiponski, G -oga). |
