Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

hloptati

impf. (pridj. akt. sg. m. hloptal) onom. mljackati jezikom; srkati (o jelu).Z jezikom je mlaskal, cmokal, hloptal, hrčal, žvakal tak, dok si nije čist do vrha on našopal požerak. Pet 56.

hlorski

adj. (sg. I f. hlorskom) kem. koji se odnosi na klor; u svezi hlorska voda otopina klora u vodi; sredstvo za oksidaciju; sredstvo za raskuživanje. Dervenina … mora se … z hlorskom vodom dobro oprati. Nar besn 27.

hlup

m (pl. A hlupe) riječ nejasna značenja. Kada bi Kata Vukovička hlupe za svojem detetom prevračala, onda je i ona prevračala, i to zato da ne bi več vu one hiže mrtvi bili. VZA 4, 114.

hļev

m (sg. L hļevu) isto što hlev. Mlinarovoga sina Jureka [svedok je našel] na hļevu gospodara svoga speč. Starine 25, 34.

hļustati

impf. (prez. sg. 3. hļusta) padati; vraćati se; bljuzgati. Ki sprot vetru pļuje na bradu mu hļusta. Zrinski 255.

hm

uzvik koji izražava sumnju, neodlučnost, razmišljanje i sl. Lomovrat: Hm – razmem – mislite … Radbubu: Kaj ne? Vukot gol 24.

hmajni

adj. isto što hman11. a. Karvan vu herži hmajni pučpurič s krelutmi goruči sunčeni fenič, kak regetlin žvepleni zapalil mu se krič. Krl 107.

hmajnica

f (sg. I hmajnicum) isto što hmanica 1. Leto 1760 … vnogi svojum vekovečnum škodum i … neizbrisanum nesrečum nisu tuliko spunili kuliko hmajnicum svojum grešnoga živlejna rasipano potrošili i … pogubili jesu. Švag I, 152.

hmajnoča

f (sg. N hmajnoča, G -e) isto što hmanica 1. B (s. v.  malitia, nequitia, perversitas, perversitas … hmajnoča). Morebiti vezda stric iz hmajnoče za mater moju više včini kak bi drugač iz dobrote včinil bil. Kruh I, 11.

hmajnski

adj. (sg. L m. hmajnskim) u im. službi: vrag, nečastivi. Nagovarjana [je] da … ako se krivu vu kojem činu hmajnskim nahağa da … pove. Starine 25, 55.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU