Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

hofmajstrica

f etim. v. hofmajstor; upraviteljica dvora. Quod eadem convivorum illorum et congregationis hofmajstrica fuisset. VZA 6, 83.

hofmanski

adj. (pl. N f. hofmanske) u svezi hofmanske kapi hofmanove kapi, vrsta lijeka protiv nesvjestice, mučnine i grčeva,(Spiritus aetheris ). Hofmanske kapļe. Danica (1848) 134.

hofmejster

m (sg. G hofmejstra, pl. N -tri) isto što hofmajstor (i ista etim.). Tak zglediju naši hofmejstri … v kardinalske kikli carski poslaniki. Krl 69.

hofmešter

m isto što hofmajstor (i ista etim.). B (s. v.   hofmešter).

hofnica

f (pl. N hofnice) voj. top. Se hofnice i haubice, taraske, pomenjše štuke, vtoplenikov jezer i pol … se se dimi, damfa, kuha. Krl 64.

hohar

m (sg. N hohar, pl. D -om) isto što hahar (i ista etim.). Razserdivši se gospon ńegov, da ńega hoharom. Vram post B, 227 a.

hoher

m (pl. A hohere) (vjerojatno)njem. hoch Herr; u svezi dati hohere iskazati poštovanje, uvažavati koga. Moreš vzeti i johere, če ti gdo da i hohere. Horv kal-b (1828) 42.

hoherka

f (pl. N hoherke) etim. v. hahar; fig. okrutnica. Džeferdari, sajavice, golocevke garabinke i hoherke gatalinke. Krl 59.

hoheruvati

impf. (prez. pl. 3. hoheruju) ubijati, biti krvnik. Harceri harcuju, henkari hoheruju. Krl 68.

hoj

interj.
1. za dozivanje. B (s. v.   heus),  J (s. v.  ehodum, heus).
2. za jaukanje. B (s. v.   hoi).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU