Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

imenovan

adj. (pl. N f. imenovane, G m. -eh) isto što imenuvan 1. Imenovane Margareta i Katarina … [dobile jesu] rečeno imańe. VZA 1, 202.

imenovati

(se) pf. i impf. (aor. sg. 1. imenovan; pridj. akt. sg. m. -al, -al se, pl. m. -i; pridj. pas. sg. N m. -an, n. -o, pl. N f. -e, G m. -eh).
I. 
1. isto što imenuvati I. 1. a. P (s. v.  lana anserina 180). Roduš varaš i otok ovem imenom imenovan jest. Vram kron 5. Putnim tovarušem [knižice] imenovah. Zrin tov VII. Varaš gorńi drugače imenovan Zagreb … jest … Greč. Brez usp 154.
2. isto što imenuvati I. 1. b. Po dečinom (tisk. decchynom) se imenovani razumeju i sinove, i kčeri, i mnuki. Perg 27.
3. isto što imenuvati I. 3. Dosta dugo dogovarjali su se i imenovali mesto shodišča. Velikov 61.
II. refl. ~ se predstaviti se. Vrag se je ńoj Marticevim imenom imenoval. VZA 10, 205.

imenovit

adj.
1. koji služi za imenovanje. J (s. v.   nominativus).
2. u svezi jednako imenovit koji ima isto ime kao drugi, koji jednako zvuči kao što drugo. J (s. v.   univocus).

imenovni

adj. koji se odnosi na ime. J (s. v.   nominalis).

imenovnik

m
1. gram. nominativ; usp. imenit 3. B (s. v. ). Je jih [padań] 7, najmre: imenovnik, roğenik, dajevnik, tužnik, zovnik, odnosnik, pajdašnik ali orudelnik. Ğurk 56.
2. isto što imenik 2. J (s. v.   nomenclator).

imenuvan

adj. (sg. N m. imenuvan, -i, n. -o, f. -a, G m. -a, -oga, f. -e, A m. -i, -oga, pl. G -ih, -eh, A m. f. -e).
1. već ranije spomenut, naveden; usp. imenovan. P (s. v.  toga praetexta … haļa široka kakti gori toga imenuvana ali po samom kraju okolo i okolo škarlanim trakom obtočena odeča plemenitoga roda dečakov do četirinajstoga leta spuńenoga i dekličev 165). Bil je ostal dožen [Mihaļ Žeravič] d. 65 kotero taki položil je pred vsemi meštri te dog imenuvani. Var mes 110. Želeči nasleduvati ove imenuvane velikoga imena … biškupe … želem … dušnoga zveličeńa ļuctvu. Petret VIII. Ove posle opravlajuč pod ravnańem najrazumnešega gospona Rechberger, za onda barbera i imenuvane meštrie ravnitela. Lal vrač 10. Kojega zmed imenuvanih … za takvoga deržimo koi ali dužnosti česti svoje vu tekučih poslih vredneše pred drugimi zveršavati bi mogel. Bedek 6.
2. isto što imenit 2. H (s. v. ), B (s. v.  alma, celeber, nominatus;  imenuvan).
3. u svezi imenuvani broj mat. broj koji je obilježen imenom osoba ili stvari čija se količina navodi. Kaj je imenuvani broj. Vsaki broj imenuvanih dugovań iliti takovih koja stanovito ime imaju broj imenuvani zove se. Brojozn 20.

imenuvańe

n (sg. NA imenuvańe, I -em) gl. im. od imenuvati; imenovanje.
1. 
a. nadijevanje imena. H (s. v. ), B (s. v.   denominatio;   imenuvańe), J (s. v.   denominatio),  X (s. v.   nomen).
b. zazivanje (koga ); oslovljavanje. B (s. v.   compellatio),  J (s. v.  appellatio, compellatio), X (s. v.   pello).
c. označavanje (koga/čega), spominjanje (koga/čega).B (s. v.  aequivoco, nomenclatio, nominalia, nominatio;  imenuvańe), J (s. v.  definitio … kratko česa kaj je ispisańe ali imenuvańe: od drugoga razlučeńe … ispisek i razluček, nomenclatio). K onem pošilańam koja pojdu vu Francusku … mora se priložiti očituvańe vu francuskom jeziku koje mora vu sebi zaderžavati: 2) imenuvańe i opisańe komadov primerom tovora …. Danica (1847) 166.
2. davanje kakvog čina; izabiranje na kakav položaj. Zato, ne buduči kraļa vugerskoga, na koga imenuvańe i zbirańe biškupov … spada … vugerska cirkva Benedika papu oprosi naj stolni zagrebečki cirkvi … na čast biškupsku koga hoče izvisi. Gašp III, 340.

imenuvati

(se) pf. i impf. (inf. imenuvati, -ati se; prez. sg. 1. imenujem, -em se, 3. -e, -e se, -va, -va se, pl. 1. -jemo, 3. -ju; aor. pl. 3. -vaše; imp. sg. 2. -uj; pridj. akt. sg. m. -val, -al se, pl. m. -i, n. -a; pridj. pas. sg. N m. -an, -i, n. -o, f. -a, G m. -oga, f. -e, L n. -om, I m. -em, pl. N m. -i; ptc. prez. sg. N f. imenujuča; pril. prez. -uč; pril. perf. imenuvavši) usp. imenavati, imenovati, imeńuvati.
I. 
1. 
a. dati, nadjenuti (komu),ime; nazvati; nazivati. H (s. v.   imenujem),  B (s. v.  agnatus … vse ono kaj se zna prirasti ali k telu človečemu … k beštiam … ali k drevu koje drugač natura sobum ne donaša kakti šesti përst … tretje vuho … i takvi prirasti … imenuju se, agoraeus … kupec priproste stvari kak i ostalo vsako priprosto duguvańe more se tak imenuvati kakti … cena …prodečtvo, Antronia … varaš … tak imenuvan od špil ili jam koje su okolu ńega skopane radi kamenov melinskeh koi se onde isekaju, aquarius … jedenajsto zlameńe nebesko … zove se Ganymedeš po kojem mesec sečën imenuju, cappa … puštuba … slovo ili litera jedna gërčkoga jezika tak se zove … a mi k imenujemo ju, delphinus … imenuje se vsigdar tem imenom kraļa francuskoga pervorojeni sin, denomino, nigella, nominito, praenominatus, sacer, scolopax; grad 3. … kaj Slovenci i Horvati imenuju grad … to Dalmatini i Primorci zovu i derže za varaš, imenujem, vitez 2. … koi se sada soldatom imenuje s uputom na vojnik. J (s. v.  denomino, Orcus, transnomino), P (s. v.  hyaena … rozomak … rozomača … tak imenuju Slovenci okolu morja polnočnoga stoječi zver kruto nemilu 455, logodadalus 745, toga praetexta 166), X (s. v.   nomen).  Meduš pervi Mede lada i imenuva je svojim imenom. Vram kron 7. Drugoč pelduvaše i zlamenuvaše pogaču onu ili kruh podpepeļńak (zač ga tako sveto pismo imenuje). Bel prop 61. Knižicu … sem hotel školu Krištuševu imenuvati. Mul šk IV. Ovak imenujemo dete Petrom kajti se je na dan svetoga rodilo Petra. Gašp I, 134. Detca imenuvala su ju Beda. Lovr ker 91.
b. zvati (koga)imenom; prozvati (koga / što) imenom; osloviti, oslovljavati. B (s. v.  appellito, cieo, compello, nuncupo;  imenujem), J (s. v.   compello),  P (s. v.  chytrinda 330), X (s. v.   pello).  Od … vezda … turski … cari Otomanom se zovo, imenuju i pišu. Vram kron 41. Sinka [Marie] lakomca … i drugemi nedostojnemi imeni imenuju. Habd zerc 16. Ah zakaj ne imenuje Krištuš svoju ļublenu mater z lastovitem imenom na svoji smerti? Gašp III, 1760. Ježuš židovskem kraļem na špot imenuvani, smiluj se mene. Evang 326. Židovi su ńe [vina] imenuvali kerv Krist žit. I, 322.
c. spomenuti, spominjati (koga) imenom. B (s. v.  abacti … imenuju se oni koji časti i oficiume prisileni dole polažu, bootes 2. … stanovita na nebu zvezda ka i artophylax imenuje se i vidi se … da četiri zvezde ima vu ruke i ide za koli kakti biruš), J (s. v.   nominito).  Ako … ove svete ļudi imenujemo, ktereh duše … v nebeskom raju na veke se vesele. Habd zerc 4. Ime Božje … prez potreboče [greh je] imenuvati. Mul šk 240. Naroda našega pisnike i kńige imenuval budem. Mikl izb 7.
2. pozvati, prizvati vlast, sud. J (s. v.  appello tisk. apello … zovem na drugi sud item imenujem).
3. 
a. odrediti, označiti (koga) imenom; proglasiti, obilježiti, okvalificirati (što), proglasiti (koga čime).B (s. v.  archezostis … tërs beli a nekoji zemëlsku tikvu … nekoi pesju nekoi rimsku repu nekoi vražje črešńe imenuju, balaena … najvekša riba morska koju Primorci kit imenuju, barbo … vu slovenskom i horvatskom orsagu govore da je riba som … gerčki pak jezik … triglu imenuje, concilium … gda biškup vu biškupie svoje ļude redovne skup spravi veli se concilium episcopale … gda eršek pak svoje biškupe concilium provinciale … imenuje se; zver 5. … zver heus imenuvana ima po sebi pikńice kako pard), J (s. v.  duellum … majdan, boj … na stanovitom i imenuvanom mestu, v stanovitoj vuri postavļen), P (s. v.  Toga praetexta … haļa široka kakti gori toga imenuvana, ali po samom kraju okolo i okolo škarlanim trakom obtočena odeča plemenitoga roda dečakov do četirinajstoga leta spuńenoga i dekličev kakti takaj nekoih rimskih poglavarov i čast majnšu obnašajučih 166). Krištuš … smert ne imenuje smertjum, nego snom. Habd zerc 221. Mene se vidi da je Arištoteleš jako falil vu svojem govoreńu imenujuč smert od vseh strahot najstrašnešu. Zagr IV, 3. Pismeni ļudi … vse naredbe cirkvene za zmišleńe človečansko imenuju. Krist blag II, 181. Fabian papa … svet je imenuvan. Vram kron 23. V mladosti buduči [Jurej Trapedoncij] od velike pameti povsud jako imenuvan … se je ze vsega svojega navuka zabil. Habd zerc 7. Onda gospon … ńega [ļudomorca] je objel, ļubļeno kušnul i za brata imenuval. Fuč 272. Koi je vu serdcu muder, bude razumen imenuvan. Krist žit I, 298.
b. izabrati, postaviti (koga) na kakav položaj; dati (kome) kakav čin. B (s. v.  patronatus, pronuncio;  imenujem). Elektori ki … jesu nareğeni i napravleni, obiraju i imenuju cesara. Vram kron 32. Proti gospode serčeneši [se je on] videl, koga su i kraļevskum častjum nespametno imenuvali i daruvali. Habd ad 187. Grof Peter Sermage generalom je imenuvan. Prid kron 109. Nagovor, koteroga gospodin Tomaš Bedekovič od komor … kakoti najmilostivneše imenuvani kraļevski naručnik … deržal je. Bed I. ozloglasiti koga; optužiti, optuživati (koga).B (s. v.   denuntio).  Vnogi ļudi … drugomu dobro ime vuzimļu ńega prez potreboče imenujuč. Mul navuk 43.
4. u svezama biti imenuvan dobiti ime. Kananea rodi Kama od koteroga imenuvani behu Kananci. Vram kron 4. Šala rodi Hebera, od toga su došli i imenuvani Židovi. Vitez raf 2; imenujuča reč gram. v. reč.
II. refl. ~ se
1. zvati se; imati ime. B (s. v.  Avernus … jezero jedno pri Campanie odkud poganini štimali su i deržali ravën put vu pekel … zato vezda imenuje se Avernus … pëkël … ad, barbarus … vu početku Barbarus je se imenuval vsaki on koi je teško … okorno i debelo govoril, calculus 9. … nos on kameniti kojem su vusta profete Isaža očiščena calculus imenuje se, cognominor). Tomaš gerčkim jezikom Didimuš, diačkim Gemeluš, slovenskim našim jezikom dvojek imenuje se. Vram post B, 10. Škite … se od Herkulešovoga sina tako imenuju. Bel prop 48. Ladvari koji tamo idu da kaj terže imenuju se gvineanski tergovci. Rob I, 27. Jošče [se] den denešńi ov most imenuje »Kervavi most«. Danica (1847) 99.
2. proglasiti se; biti smatran čime. B (s. v.   clueo),  J (s. v.   clueo).  On se ozava i imenuje človek koi je zveršen vu pravice, pravičnosti i ostaleh krepostih. Švag I, 5.
3. spominjati se. Sramotna nečistoča, ar ti se i ne imenuje meğ vami. Kraj 71. S. Duh govori da se med kerščanskemi ļudmi … nečistoča niti naj ne imenuje. Mul šk 256.

imenuvavec

m isto što imenik 2. B (s. v.   nomenclator),  J (s. v.   nomenclator),  X (s. v.   nomen).

imenuvļiv

adj. koji se može imenovati; usp. imenļiv. B (s. v.   nominabilis),  J (s. v.   nominabilis).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU