Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

izvišati

(se) impf. refl. (pridj. akt. sg. m. izvišal se) isto što izvišavati (se) II. Antikerst bude se izvišal zverhu svega. Mul pos 244.

izvišavańe

n (sg. NA izvišavańe, G -a, L -u, pl. I -i) gl. im. od izvišavati (se).
1. isto što izvišeńe 1. Vsako svetsko izvišavańe vekovečne dike prispodobļeno ničemurnost je i norost. Kempiš 169. Ļudi koji vnogo govoriju prepadaju … vu samoga sebe hvaleńe i izvišavańe. Krist žit I, 278.
2. povećavanje. Povekšavańe računov je jednoga broja z drugem izvišavańe da poznaš kuliko med sobum povekšani čine. Šil 15.
3. u svezi ~ med svetce proglašenje (koga),svetim / svecem; usp. zapisańe med svetce s. v. zapisańe, zdigneńe med svetce s. v. zdigneńe, zvišeńe med svete s. v. zvišeńe. B (s. v.  canonizatio … izvišavańe … zdigneńe … zapisańe med svetce … zvišeńe med svete); Izvišavańe svetoga križa Izvišeńe sv. križa s. v. izvišeńe Da bi … jenkrat videla vnožinu ļudih … vu Jeružalem putuvati k svetku Izvišavańa svetoga križa, k ńim se pridružila jesem Gašp II, 253.

izvišavati

(se) impf. (inf. izvišavati, izvišavati se; prez. sg. 1. izvišavam, 2. -aš, 3. -a, -a se, pl. 3. -aju; imp. pl. 2. izvišavajte; pridj. akt. sg. m. izvišaval, pl. m. -i) impf. od pf. izvisiti (se).
I. 
1. 
a. dizati, podizati; usp. izvišuvati I. 1. a. B (s. v.  attollo, sustollo), J (s. v.   eveho),  X (s. v.   tollo).  Duh sveti … ńega do neba izvišava. Gašp I, 704.
b. dičiti, slaviti, uzdizati, uzvisivati; usp. izvisuvati, izviševati, izvišuvati I. 1. b. B (s. v.  attollo,augeo … oratione exagero … rečmi izvišavam … rečmi povekšavam). Sveta mati cirkva je … ńe z vnogemi … miloščami … daruvala da bi anğelske kraļice diku … povsud izvišavali. Nadaž 161. O, prečudni šakrament … z kakvum zažganum hvalum ja tebe izvišaval budem! Gašp II, 141. I reče Maria: Izvišava moja duša Gospona! Ev 7.
2. 
a. povećavati. B (s. v.   superlatio).
b. uveličavati. Izvišavaju se i sprenašaju pred znanci … krivice, špoti … koje vam on vičnil je. Matak I, 494.
II. refl. ~ se uzdizati se. B (s. v.   immensum).  Naj se nijeden muž preveč … ne izvišava nad svojum ženum. Zagr I, 77.

izvišavec

m onaj koji uzdiže koga na kakvu čast. B (s. v.   sublimator).

izviše

adv.
1. suviše, previše. Izviše, zu viel. Krist gram 125.
2. isto što zvrhutoga. J (s. v.  insuper … zverhutoga … k tomu … nato … izviše … veče). Povedaju da je varaščanske vojske … okolo 126.000 pešakov … Govori se izviše da je još tuliko varaščanov popisano bilo. Nov horv 54 b.

izvišega

adv. svišega, više nego je nužno ili potrebno. B (s. v.  supererogatoruius … supererogatoria gratia, preobilna ili izvišega milošča).

izvišek

m višak, suvišak. Dohodki ovoga kraļestva znašaju do 124,881.000 tal., a stroški do 13,500.000 fl., izvišek služi za izplatčańe orsačkoga duga. Danica (1842) 8.

izvišen

adj. (sg. N m. izvišen, -i, n. -o, f. -a, G m. -oga, f. -e, D m. -omu, A f. -u, I m. -im, pl. N m. -i, f. -e; komp. sg. N m. izvišeneši, n. -e, f. -a, izvišeneja, G m. izvišenešega; superl. sg. N m. najizvišeneši, G -ega, pl. N f. -e).
1. 
a. slavan, častan; uzvišen. B (s. v.  elatus 2. … izvišen), J (s. v.  fastigium … med ļudmi izvišenomu biti … nad drugemi preštimavańe imati), X (s. v.  cello … praecellens … izvišen … verlo … vortreflich). Patriarke jesu se veselili videči kčer svoju [Mariu] na tuliku diku izvišenu. Habd zerc 394. Glasoviti general … zbog vredne službe izvišen i prečasten je. VDA 11, 247. Človek na ov izvišeni ciļ je stvorjen. Verh 2.
b. uzdignut na kakvu čast, položaj i sl., uzvišen, unaprijeđen. Štefan Uroš … na kraļestvo otčinsko izvišen i koruńen je bil. Vitez raf 100.
2. kao epitet uz titulu ili naslov dostojanstvenika. Plač Horvatov zverhu smerti najizvišenešega i najsvetlešega gospodina grofa Ignaca Ğulaja. Št noč 1.
3. koji je povišen u odnosu na što drugo. B (s. v.  theatrum … pod izvišen ali pokazališče igrih), J (s. v.  pergula … odrina … pristańe … zhodališče nadigńeno i stańu pridano … mesto izvišeno za gledańe i zraka vuživańe).
4. komp. n. izvišeneše visoko, višnje, najviše; usp. izvišneši. Izvišneše kraļa potverğeńe za ńe izhaja dvaput. Domin 22.

izvišeno

adv. (komp. izvišeneše) vrijedno, uzvišeno. Kaj je anda i za te izvišeneše i za Boga odičeneše tak za ļubav ńegovu terpeti? Verh 144.

izvišenost

f (sg. NA izvišenost, GD -i, pl. G -ih) usp. izvišeńe.
1. uzvisina, uzvišenje; vrh; visina. B (s. v.  excelsitas … visina … zvišenost … izvišeńe), J (s. v.  excelsitas … izvišenost … visokost … višina … visičina), X (s. v.  cello … excelsitas …izvišeńe … izvišenost … Höhe). Zaufańe tak velike izvišenosti arke ove preneslo je bilo puka na batrivost. Matak II 141.
2. 
a. plemenitost i druge dobre duhovne osobine. B (s. v.  claritas … poglavitost … izvišenost … glasovitost, excellentia … izvišenost … izveršenost … prevrednost … verloča … izveršenost i velikoča serca, excelsitas), J (s. v.  claritas … glasovitost … izvišenost … glasovitost i izvišenost plemenitosti roda, excellentia, excelsitas), X (s. v.  cello … excellentia … izvišenost … verloča). O, kraļica najmilostiveša, od tvoje izvišenosti govoriti posel je med vsemi najtežeši! Gašp IV, 5. Ovo … časno ime … na kakovu izvišenost nas podigava? Krist blag II, 14. Dal je (Bog ljudima)prikladnost da ga spoznaju, da tak ńim izvišenost svoju i zveršenost očituvati bi mogel. Verh 61.
3. 
a. dostojanstvo, nadilaženje u časti ili položaju, uzdignutost u odnosu na druge. B (s. v.  eminentia … izvišenost … uznositost s naznakom da je dalm. … izveršenost … veličanstvo ili velikoča… nadhajańe vu časti … oblasti;  izvišenost), J (s. v.  eminentia … izvišenost … izvišeńe … visokost, excellentia … nad drugemi izvišenost … verloča … drečnost), X (s. v.  cello … excelsitas … izvišeńe … izvišenost, maneo … eminentia … izvišenost). Paloš božanske pravice zatere, skonča, na ništar postavi vse vaše dobičke, napredke, imetke, bogactva, jakost, izvišenost. Matak I, 509. Budem najmre od izvišenosti stališa … govoril. Krist blag II, 11.
b. u svezama Ńih ~, Ńihova ~ titula pri obraćanju visokim dostojanstvenicima. Onda naj se spomenu Ńihova izvišenost iz siromaškeh škol pobožneh. Gašp III, 592. Zadńič ńega Ńih izvišenost tak jako ne potrebuju! Merz 12 a.
4. oholost, bahatost. J (s. v.  fastus … gizdost … oholost … izvišenost … bahatost … naveliko deržańe).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU