igla
|
f (sg. N igla, G -e, A -u, L -e, -i, I -um, pl. NA -e, G igel, I iglami) igla. 1. a. samostalno i u svezi šivanka ~, šivatja ~ obična igla za šivanje; usp. iglica. H (s. v. ), B (s. v. aciarium, aculeus 4. ...znamenuje stanoviti način muke ili kolo z kojem su se sveti ļudi od poganinov mučili i kakti iglami ali špicami boli ter z nekemi vužinci rastezali na tuliko da vsi vudi i kotrigi tela ńihovoga jesu se rastupļavali, compungo, replico; igla šivatja, nabadam), J (s. v. acia, acus), P (s. v. aciarium 177, acus 965, faber acicularius 761), X (s. v. acies). Zato li bi kramar za jednu šivatju iglu, ka bi krajaču … potrebna bila, … smel … vzeti deset … novac? Habd ad 380. Niti je imal platna … niti igel. Rob I, 101. S dugum tupum iglum [truhu] od oka nadignuti i van zvaditi je morati. Živinvrač 94. Razmetali su luctvo kak gingave cigle, človeka človek išče: iglu glavič igle. Krl (1956) 120. b. vrsta igle za vezenje. B (s. v. phrygio …štikar …mešter koi iglum mala ali z zlatom našvava; malańe, mešter). c. postolarska igla. B (s. v. šoštarski). d. bockanje, poput bockanja iglom;fig. I kraļa prestrašne su brzo postigle na dušnom mu spoznańu trapleńih igle. Henr 196. 2. šipčica od srebrne smjese za mjerenje kvalitete srebra. Ima (srebrnar) … ono delo poleg probe načiniti … arti ga nima odati zvun trinaest lotusa igle probe. Starine 49, 246. 3. a. tanka šipčica kojom se kovrča kosa. B (s. v. calamister … železo ili igla kojum se lasi rugaju). b. samostalno i u svezi glavna ~, lasja / lasna ~ ukosnica s jednim ili više šiljaka za učvršćivanje, ukras ili češljanje kose. H (s. v. igla kum žene lase ravnaju), B (s. v. comotorium, crinale, discerniculum; igla šivatja), J (s. v. comotorium, discerniculum … 4. lasja igla z kum se lasi razbiraju), P (s. v. crinale). Dve sreberne igle ženske [našeste su], zgora pozlačene. VZA 13, 185. Na on dan odnese od ńih … drago kameńe ko iz čela visi, i igle i zercala. Habd ad 262. 4. tanka šipčica od kovine za različite namjene. B (s. v. pyxis … brodarska severnica … škatuļa vu koje stoi kazalo ili igla poleg ke se mornari ravnaju). Igla s kojum se cepi [ovce] … na špici dvaput širša biti mora. Živinvrač 153. Deli preše jesu: … kopańa … strelice … igle koje čez zadńe dve strelice vu sredini prerezane postavļaju se. Danica (1839) 23. 5. samostalno i u svezi slaninska / špekalka ~ vrsta šipčice za nabadanje slanine. B (s. v. igla šivatja), J (s. v. lardarium … slaninska igla), P (s. v. lardarium … igla kojum se meso za pečeńe slaninum kiti 953). 6. zool. vrsta morske ribe, dugokljuna iglica,Belone acus; usp. iglica 3. B (s. v. acus, belone; igla šivatja, riba … igla riba morska), J (s. v. acus … igla … morska riba z dugem kļunom), P (s. v. acus 1005). 7. u svezama ~ gumbašna v. gumbašni; ~ gumbašńa v. gumbašńi; magnetska ~ tehn. busola, kompas. Flaviuš Melfi našel je bušol aliti iglu magnetsku. Vitez raf 98; zapińača ~ v. zapińača. |
iglar
|
m onaj koji izrađuje igle, iglar; usp. igleńar, igličar. J (s. v. acicularius). Ovde stanuje … iglar. Danica (1841) 68. |
iglast
|
adj. (sg. G n. iglastoga) iglast; usp. iglenast u svezi iglasto drevje crnogorica. Koj hoče posečenu šumu z semenom iglastoga ili žalčastoga drevja obsejati, tak ju najpervič naj zravna. Danica (1840) 58. |
iglen
|
adj. (sg. N n. igleno, f. -a, A f. -u, pl. A m. -e, n. -a). 1. koji se odnosi na igla 1. a; iglen. B (s. v. oko, vuho). Tak da je leščeh … kamile prejti čez iglenu vutlinku nego bogatu človeku čez vrata nebeska. Kraj 35. Lagļe je debelo brodarsko vuže prepeļati čez iglena šveha neg bogatega vlesti vu kraļestvo Božje. Fuč 315. 2. koji bode poput igle (v. igla 1. d). V mehuru žučnem čutim iglene kamence. Krl 27. 3. koji je tanak poput igle. V ranjave vuhnice smole tri žličice, iglene rinčice v rescufane nosnice. Krl 74. |
iglenast
|
adj. (sg. A n. iglenasto) isto što iglast; u svezi iglenasto drevje crnogorica (v. iglast). Ova [smreke i jelve] zovemo iglenasto drevje. Im lad 50. |
iglenišče
|
n (sg. N iglenišče, G -a) isto što igleńak. P (s. v. aciarium 177). |
igleńak
|
m (sg. N igleńak, G -a) ono u čemu se drže igle; usp. iglenišče. B (s. v. aciarium), P (s. v. aciarium 177). |
igleńar
|
|
igleštrih
|
m (sg. G igleštriha) crta, potez iglom. Budu se [zlatni novci] poleg finoče svoje pri jednoče cekina poleg igleštriha probe … isplačali. Cekin 3. |
iglica
|
f (sg. N iglica, G -e, A -u, I -um, pl. NA -e, G iglic, I -ami) dem. od igla. 1. samostalno i u svezi ~ švetna isto što igla 1. a. H (s. v. ), B (s. v. acicula, acuncula; iglica), J (s. v. acicula), P (s. v. acicula 177), X (s. v. acies). Copernice … kipe iz vojska zlevaju kotere iglicami ali z drugemi železnemi špicami zbadaju. Habd ad 8. S. devica … vzeme venec i z debelum iglicum vu glavu ńega pribode, kojega drugač dole vzeti nesu mogli nego z pomočju barbera. Gašp III, 636. Ako je mrena [vu oko] stuci kumina, salmiaka i meda … i maži, ili mrenu z finum iglicum odtergni. St kol (1866) 153. 2. ukrasna ukosnica (v. igla 3. b). B (s. v. acuncula … iglica, i ne samo kojum žene glave cifraju, nego kojum šivaju). 3. zool. isto što igla 7. B (s. v. acicula, acus). 4. bodljika u biljaka, trn. B (s. v. spinula). 5. bot. vrsta trave zečji trn, nevjestica,Ononis. B (s. v. anonis … trava kruto bodeča, iglice zove se, kajti ima kakti igle osedje). 6. u svezi ~ glavičasta v. glavičast; iglica gumbašńa v. gumbašńi; iglice bodeče isto što osina. B (s. v. acus … one iglice bodeče ober zerna navlastito jačmenoga i pšeničnoga koji nekoji osedje žitka a nekoji resu zovu). |