Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

jurjevski

adj. (sg. N m. jurjevski, f. -a, G n. -oga) jurjevski; usp. ğurğevski.
1. koji se odnosi na Jurjevo; u svezama ~ filipovski tjeden tjedan između Jurjeva i Filipova (od 23. IV. do 1. V. ). Jurjevski filipovski tjeden vekša stran orsaga našega kukuruzu seje. St kol (1866) 122; dan ~, jurjevsko posvetilo crkv. isto što Jurjevo. Onak nuter do jurjevskoga posvetila zimličava komaj se je povlačila. VZA 1, 113. Kakti da je rožńak mesec nastal iliti pak dan jurjevski došel. Danica (1844) 8.
2. koji se odnosi na sv. Jurja; u svezi Jurjevska ulica ime zagrebačke ulice, Jurjevska ulica. Umerli su … kerznara sin Ivan … u Jurjevskoj ulici. Nov horv 284 b.

jurjevščak

m (sg. N jurjevščak, G -a) prema blagdanu sv. Jurja (23. IV. ); isto što ğurğevščak. Travan. Mali travan, dubań, apriliš, jurjevščak. Vitez zor (1698) 6. Jurjevščak, drugač mali traven, dnevov ima 30. Gašp II, 25. Mesecov imena od svetkov: Pavlovščak … Gregurjevščak, Jurjevščak. St kol (1866) 10.

jurski

adj. (sg. N m. jurski, pl. A m. -e) isto što ğurski. Pavel Gregorianci, eršek koločki jurski biškup vumerl je. Vitez raf 153.

jurve

adv. isto što jur11. J (s. v.   cum).

juš

m (sg. N juš, GA -a, I -em) lat. ius; pravo; usp. juša, jušt.
1. pravni propis, zakon. Mi takaj znamo juša, neka samo gdo pokuša. Kal-b (1805) 42.
2. pravo kao znanost. Juš vugerski bil bi doma vučil. Kerč dužn 25.
3. u svezi kraļev ~ kraljevo ovlaštenje u pitanju zemljišnog posjeda. Tako on koteri je imienje kraļevim jušem sprosil krivo, na vekovečnoj priecembe toga imienja zaostane. Perg 342.

juša

f etim. v. juš; ono što pripada pojedincu na osnovi pravnih, zakonskih propisa. Kajti pako fare ove … daruvańe je tulikajše juša drugeh skupdelnikov … zato želel bi da gospon … biškup zagrebečki tak dugovańe i posel ov ravnati … bi se dostojal. Berke 21.

jušar

m etim. v. juš; seljak koji u seoskoj zadruzi ima pravo na uživanje zajedničkog dobra, jusar. I jen drugom vikal jušar: O centrali čkomi, fušar. Žmig spel 11.

jušen

adj. (sg. N m. jušen, jušni, n. -o, f. -a, G n. -oga, A f. -u, pl. N n. -a) jušan.
1. koji se odnosi na juhu (v. juha 1), koji sadrži mnogo juhe; koji je kuhan u juhi; usp. jušnat. H (s. v. ), B (s. v.  caro, jusculentus;  jušen), J (s. v.  jurulentus, jusculentus). Kada juha je pokipela, jošče jednu šeflu prilej da govedina jušna bude. Birl 121.
2. sočan, saftan; tekući (v. juha 2). J (s. v.  succidus … jušen … sočen … masten). Ako bi … kaj [odurnoga] jušnoga bilo, ne pristoji se vu ruku nego izraven na stran … izpļunuti. Mul šk 509. Vzemi vendar hruške dobro jušne. Birl 208.
3. vodenast, koji se topi (o snijegu).B (s. v.   sneg).
4. u im. službi (n. pl.):jušna jela koja se jedu žlicom, jušna jela. P (s. v.  catinus 929).
5. u svezi jušna žlica velika žlica za vađenje juhe, kutlača, zaimača. Odneli smo 4 ili 6 srebernih … žlicah i vilicah i jednu srebernu jušnu žlicu. Nov horv 406 a.

jušica

f (sg. N jušica, G -e, A -u) dem. od juha; hip.
1. prema juha 1. B (s. v.  jusculum, sorbillum;  jušica), J (s. v.   juscum).  Ako li je gda i kruh tverdeši, najem se kašice, zaserknem jušice. Habd ad 1152. I da bi znovič od gingavoče [mešnik] zamuknul, pritrucan malo jušice prijeti, reče: …. Gašp III, 394. Ovo sem ti dobru govedsku jušicu donesla. Lovr zap 8.
2. prema juha 2. Tum praktikum vnogo jezer ļudi je pogubļeno, zdravje nazad dobilo, legle nego niednem patikarskem prahom, pilulami, jušicami. Habd zerc 503. Tešč želudec preporuča se … navadnim pitkom, kak je vinska jušica … okrepiti. Kolera 2, 8.

juškati

impf. (prez. sg. 3. juška; imp. pl. 2. juškajte v. ju; isto što huškati 1. Kak denes sem dobre vole! Juškajte, tancajte vsi! Kreml 12.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU