jacinkt | m isto što jacint 2. (i ista etim.). B (s. v. bisera imena). |
jacint | m (sg. N jacint, D -u) lat. (iz grč.)hyacinthus. |
jačenje2 | n (sg. G jačeńa) gl. im. od jačiti2; pjevanje. Uha zatakni da ne čuju nepoštenoga razgovora niti pogibelnoga jačeńa. Mul jač 79. |
jačeńe1 | n (sg. N jačeńe, G -a, I -em) gl. im. od jačiti2. |
jačilo | m (sg. N jačilo, G -a) škrob, štirka. P (s. v. amylum 550). |
jačina | f (sg. N jačina, G -e, pl. A -e). |
jačitel | m |
jačiti1 | (se) impf. (inf. jačiti, jačiti se; prez. sg. 1. jačim, -im se, 2. -iš, 3. -i, -i se, pl. 1. -imo se, 3. -e 4, -iju 5, -e se; imp. pl. 1. jačemo, -emo se, 2. -ite; pridj. akt. sg. m. jačil, jačil se, n. -o, f. -a, pl. m. -i, -i se; pridj. pas. sg. N m. jačen; ptc. prez. sg. N m. jačeči) impf. od pf. objačiti; usp. friškati, gibati, krepiti, objačevati, objačuvati (se), potvrğuvati, sfriškavati. |
jačiti2 | impf. pjevati. More se ova jačka i redom jačiti prez pridavańa onoga … na kraju. Mul jač 21. |
jačka | f (sg. N jačka, G -e, I -um, pl. N -e) isto što dijačka. Ako se ove jačke na pravu notu ne zna jačiti, takov more samo razložno stati. Mul jač 2. |