Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

jeka

f (sg. NV jeka, G -e) usp. jek.
1. jeka. J (s. v.   echo),  P (s. v.  echo 398). Po dolinah povračala se je … od bregov jeka. Rob I, 132. Zakrikne: O Judita, Judita! I reč ovu jeka od pečine poverne. Zriń 109. Čez kmične gajnike jeka oživi. Pav pop 25.
2. fig.
a. odraz. Smert je jeka živleńa. Verh 399.
b. odziv. Kakve čteješ reči tužne jeke moje, takve zravnaj misli ti i čine tvoje. Kund reč (naslovna str.).

jekańe

n (sg. I jekańem) gl. im. od jekati; lupanje, udaranje. Sada, kada med ńimi najjakši bil je vkrotčen, popustil je boj z vsakoverstnem jekańem. Krizm raj 100.

jekati

impf. (prez. sg. 1. jekam; pridj. akt. sg. m. jekal).
1. snažno lupati, udarati; bacati koga o pod, o zid. B (s. v.   jekam).
2. bježati. Veter gda v zimi puhal je … Tonček je jekal s torbom vu klet. Vör 55 a.

jeketati

impf. (pridj. akt. sg. n. jeketalo) tući, udarati, lupati. Kak strašno serce jeketalo bude. Habd ad 1170.

jeknuti

(se) pf. (inf. jeknuti; prez. sg. 3. jekne; imp. sg. 2. jekni; pridj. akt. sg. f. jeknula, pl. m. -uli se) pf. od impf. jekati.
I. 
1. snažno lupiti, udariti; baciti koga o pod, o zid. B (s. v.  buham … velimo nazopet … namlatiti … jeknuti … hlepiti, jekam), J (s. v.   prosterno).  Naj tu sabļu denu na stran, ja znam da jim je neprilična, pak k tomu bi me mogli z ńum po nogi jeknuti. Odv isk 17/18. fig. Ako li je strela jeknula i gde koje omamila vu hiži, naj se mahom odpreju obloki. Danica (1847) 114.
2. pasti. Omekne mu se noga, doli jekne, i taki spusti dušu. Gašp IV, 601. Ali na verbu plaziti i iz ńe dole jeknuti. Seńe 56.
II. refl. ~ se lupiti se. Oni su v mene pehnuli, a to im je čisto praf da su se pri tom v nos jeknuli. Štrok 14.

jekost

(možda)tisk. pogreška mjesto jakost)f (sg. G jekosti) isto što jakost 3. a. Vu mesecu … grudnu … najvekša spoznava se zima, zbog najmeńše koju ima sunce vu topline jekosti. Švag I, 143.

jektańe

n (sg. G jektańa) gl. im. od jektati; jecanje. Hiti se [Donuš] na kolena … ter od plača i jektańa niti reči prereči ne more. St kol (1819) 235.

jektati

impf. (prez. pl. 3. jekču) grčevito plakati, jecati; usp. jecati. Gda persi od teškoče jekču … naglo na pervo dojdu vsa čineńa. Habd ad 1164.

jela

f (sg. N jela, pl. -e).
1. bot. isto što jelva. B (s. v.  s uputom na jelva), J (s. v.   abies).  Jele su tak črne. Domj kip 56.
2. u svezi jedrna ~ pom. isto što jambor. B (s. v.  jambor … jederna jela).

jelec

m onaj koji jede; izjelica. B (s. v.   coepulo;   jelec), J (s. v.   comedo).  Esser, m. jelec. Krist anh 99.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU