| jeka | f (sg. NV jeka, G -e) usp. jek. |
| jekańe | n (sg. I jekańem) gl. im. od jekati; lupanje, udaranje. Sada, kada med ńimi najjakši bil je vkrotčen, popustil je boj z vsakoverstnem jekańem. Krizm raj 100. |
| jekati | impf. (prez. sg. 1. jekam; pridj. akt. sg. m. jekal). |
| jeketati | impf. (pridj. akt. sg. n. jeketalo) tući, udarati, lupati. Kak strašno serce jeketalo bude. Habd ad 1170. |
| jeknuti | (se) pf. (inf. jeknuti; prez. sg. 3. jekne; imp. sg. 2. jekni; pridj. akt. sg. f. jeknula, pl. m. -uli se) pf. od impf. jekati. |
| jekost | (možda)tisk. pogreška mjesto jakost)f (sg. G jekosti) isto što jakost 3. a. Vu mesecu … grudnu … najvekša spoznava se zima, zbog najmeńše koju ima sunce vu topline jekosti. Švag I, 143. |
| jektańe | n (sg. G jektańa) gl. im. od jektati; jecanje. Hiti se [Donuš] na kolena … ter od plača i jektańa niti reči prereči ne more. St kol (1819) 235. |
| jektati | impf. (prez. pl. 3. jekču) grčevito plakati, jecati; usp. jecati. Gda persi od teškoče jekču … naglo na pervo dojdu vsa čineńa. Habd ad 1164. |
| jela | |
| jelec |