|
jen
|
num (sg. N m. jen, f. -a, A m. jen, f. -u). 1. isto što jeden 1; u atributivnoj upotrebi. V telu kotrig ni jen bolši nit je koi goder gorši od jezika istoga. Gašp II, 950. Pervi koń je izpuščal prec velik jen kamen od sebe. Lovr ker 78. Jen martoloz je kakti sred pijanke zapeval. Krl 64. 2. isto što jeden 2. a. Pomagaj, jen drugom povikne. Henr 182. 3. isto što jeden 3. Ja idem za jen čas gosponu notarijušu. Velikov 100. Komaj jen čas jesem bludil v merzlom zraku sloboden. Rak pes 1. 4. u svezama ~ jedinski (u zanijekanim konstrukcijama)niti jedan; usp. jeden 8, jedini 3, jedinski 2. Ona … niti zaskučala ne niti jenu jedinsku reč prerekla, niti ne kapļice kervi … spustila. Habd ad 569; ~ drugoga, ~ drugom, ~ drugomu, ~ k drugoga, ~ k drugomu dvoje međusobno. Jen drugoga mrazi, vsi skupa se psuju. Brojozn 151. Tu kraļ, velikaši, od puka zebrani med sobum jen drugom prevagnutje brani. Henr 185. Jošče ļuto zverje … šetaju se lepo, jen drugomu dvori. Popevke 206. Jen drugomu preveč toči. Horv kal-b (1829) 48. Gde sami su krivi tu druge potvore, jen k drugoga kvaru i škodi pomore. Brez jerem 150. Nemška ńim gospoda i to dopustiše da su mogli dojti jen k drugomu bliže. Popevke 194; ~ po ~ jedan nakon drugog, jedan iza drugog. I pride jen po jen i š njim joče. Kov tisk 61; na~ dušek naiskap. Polpintene žmule na jen dušek znišči. Krl 39; na~ mah odmah. Ne more hrast na jen mah rast. Krist anh 176. |
|
jenester
|
m (sg. N jenester, G -ra) etim. v. geništa; bot.);usp. geništa, jenešter. 1. golinka, žuk, vrbica,Genista. P (s. v. genista 635). 2. u svezi ~ farbovni žutilica, žutilovka,Genista tinctoria. P (s. v. genista tinctoria 515). |
|
jenešter
|
m etim. v. geništa; bot. vjerojatno; isto što jenester 1. B (s. v. spartum … 2. jenešter cvet na dugeh šibicah k sitine podoban). |
|
jenkrat
|
adv. 1. a. isto što jedenput 1. H (s. v. ), B (s. v. jednoč, jenkrat), J (s. v. hostus … tuliko oļa kuliko se ga na jenkrat zpreša … jedna oļa preša, monogamia … ženitva samo jenkrat vučińena, monogamus … jenkrat samo ožeńen, semel), X (s. v. simul). Nevoļna grešnica … da bi se listor jenkrat mogla videti, štimam zaistinu da bi se sama sebe prestrašila. Habd ad 8. Ako se ne moreš neprestance skupspravnoga deržati, končemar negdar, ter najmeńe jenkrat vu dnevu, v jutro najmre ali večer. Kempiš 31. Dojdete pak k meni vsaki tjeden jenkrat. Velikov 94. Samo mi još jenkrat dojdi, vre ti pokažem kak se gospoda naklańaju. Tamburl 77. b. (u zanijekanim konstrukcijama)nijedanput, nikad. Na decu svoju nikaj nesu trošili i nesu im jenkrat vuščili školno privučańe. ABC 70. 2. isto što jedenput 2. B (s. v. jednoč). Pripetilo se ada jenkrat da je [mladenec] v ńe hižu oboružen prišel. Habd zerc 264. Meni moja mati jenkrat povedala je da vi vu francuski zemļi služili jeste. Velikov 62. Jenkrat kupi on novi škerļak. Im lad 54. 3. isto što jedenput 3. Hočemo si vre jenkrat ovde odehnuti. Velikov 59. No, hvala Bogu, jenkrat si spametno rekel. Tamburl 72. 4. čak. Ļudi ovi ne znaju jenkrat gdo je ńe stvoril! Rob I, 61. |
|
jenput
|
adv. 1. a. isto što jedenput 1. Šakrament sv. bermańa … več kak samo jenput prijeti se ne more. Katek 73. b. isto što jenkrat 4. b. Ali jedna … siromaška deklič … ne bi smela jenput znati da su muške glave na svetu. Lovr rodb 9. 2. isto što jedenput 2. Gore bu jenput … večni vaš stan! Pav pop 14. 3. isto što jedenput 3. Henrika [ovo] viteza i kraļa ispevańe … v povoļno čtejeńe i v stare horvatske ğeğernosti prebuğeńe i živleńe jenput teda predaje se. Henr 177. I da zadovolen bu jenput i Hrvat. Domj sunc 20. |
|
jeńe
|
n 1. isto što jedeńe 1. J (s. v. comessatio, comestura), X (s. v. lingo). 2. isto što hrana 1. a. J (s. v. inesus, mesus). |
|
jer
|
konj. uzročni veznik; usp. ar1 1, jerbo, jere, kajti. 1. zavisnom se rečenicom izražava uzrok, razlog, motiv radnje ili stanje u glavnoj rečenici: zato što, zbog toga što, jer; usp. kakoti 5. B (s. v. cur s naznakom da je slav., nam s naznakom da je dalm.; jer), J (s. v. etenim, ita, nam, quia). Od toga nie … potrebno govoriti, jer to vsaki … vidi. Perg 4. Ńih [sem] … zvati dal – jer znam da oni … posle … znaju. Tamburl 70. Šmugla se pod stolom kak kusa iduč, jer ak ga vloviju bu bučkuriš šuč-muč. Krl 41. 2. zavisnom se rečenicom iznosi ono što potvrđuje i objašnjava sadržaj glavne rečenice. To zato ima tako biti. Jer … lahko li bi neki dostakrat sudca … podmitili. Perg 6. Krvjum onum je zemļa poškropļena i onako je Bog posred prošal. Jer ovako sveto pismo veli. Bel prop 49. |
|
jerbańe
|
n etim. v. erbati; gl. im. od nepotvrđenoga jerbati; nasljedstvo, baština. Dnevi srečni za vlesti v jerbańe (naslov).Vitez zor (1698) 21. |
|
jerbo
|
konj. isto što jer 1. B (s. v. jer, jere), J (s. v. nam, quia). |
|
Jerdelci
|
m pl. Erdeljci; usp. Erdelec. Jerdelci odvergoše se od kraļa Ferdinanda. Vram kron 60. |