Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

jerdelski

adj. (sg. N m. jerdelski, L m. -om, pl. N m. -i) isto što erdelski 1. Po Ladislave, vojvode jerdelskom, vun z kralevstva … prognan be. Vram kron 42.

jerdeļski

adj.
1. isto što erdelski 1. Vojvoda jerdeļski … v svojem ladani more pitati pravde. Perg 168. Janko vojvoda jerdeļski aliti sibinski … bil je postavļen … gubernator. Vitez raf 120.
2. u svezi ~ orsag isto što erdelski 2. Jerdeļ … Jerdeļski orsag. Perg 246.

jere

konj. isto što jer 1. a. B (s. v.  jer, jere), J (s. v.  etenim, nam, quia).

jerebica

f (sg. N jerebica, GD -e, A -u, pl. NA -e, G jerebic, I -ami).
1. zool.
a. jarebica,Perdix perdix; usp. jareb, jarebica. B (s. v.  afflatus, cacabo, perdix; jerebica, kokošica 2), J (s. v.   attagen),  P (s. v.  attagen 475). Ptičar ne listor jerebice nego i male … zebice mrežum pokriva. Habd ad 622. Hotel [bi] znati kuliko je bilo jerebic, a kuliko brańugov. Šil 273. Jerebice i terčke sad lovi po sečah i germju. Danica (1842) 98. fig. Jerebica, moja ptica, ah kamo si zletela? Pop i nap 31 b.
b. u svezama latinska ~ vrsta jarebice. B (s. v.   perdix);  muška ~ šljuka,Scolopax usticola. B (s. v.   rusticula).
2. bodljast tobolac kestena i sličnih plodova. Jerebica f. die stacheliche Schale von Kastanien u. dgl. Krist anh 15.

jerebični

adj. (sg. N m. jerebični, pl. I f. -emi) koji se odnosi na jarebicu (v. jerebica 1), jarebičji. B (s. v.   cacabo;  ptica … jerebični, str. 437). On je paštete jerebičnemi perutmi kak da bi odleteti hotele … imal. Habd ad 839.

jerectvo

n (sg. G jerectva) etim. v. heretnik; isto što heretičanstvo. Potrebno je jerectva i blude biti, da budu oni ki su dobri, očivesti meğ vami. Vram post A, 176.

jeremijada

f lat. Jeremias; gorka jadikovka, jeremijada. Galge, jeremijada grozna, karmine, strašila … kaj tečeju kak megle al snežnice lanjske. Krl 139.

jeretičanski

adj. (sg. A f. jeretičansku) etim. v. heretnik; isto što eretičanski. Vse ne tuliko čuda vredno, kuliko … očnoga plača … gda vidimo … staru katoličansku veru poteptanu, tursku i jeretičansku bludnost izvišenu. Habd zerc 464.

jeretnik

m (sg. N jeretnik, D -u, pl. N -i, G -ov, D -om) isto što heretnik 1. (i ista etim.). Miklouš jeretnik [be], od toga jesu prišli Nikolaite. Vram kron 20. Na porušeńe jeretnikov … od Boga pozvani … [Ignacijuš], moli za nas! Mil vert 128.

jergovan

m (sg. N jergovan, G -a) tur. (iz perz.)erguvan; bot. jorgovan,Syringa vulgaris. P (s. v.  syringa 521).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU