Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

jestvinski

adj. (sg. N m. jestvinski, f. -a, L m. -om, pl. G f. -ih).
1. koji se odnosi na jelo (v. jestvina 1. a, 1.b.). B (s. v.   epularis),  J (s. v.  cibalis, escalis), X (s. v.   edo).  V tom jestvinskom harcu vsaki skoro obladati hoče … ali v vnožine ali v dragoče jestvin. Habd ad 839.
2. koji je dobar za jelo, jestiv. X (s. v.   edo).
3. gozben. B (s. v.   epularis),  J (s. v.   epularis).
4. u svezama jestvinska hiža blagovaonica. J (s. v.   triclinium);  ~ stol stol za blagovanje. J (s. v.   cibilla);  jestvinske stvari isto što hrana 1. J (s. v.   obsonatus).

jestvińa

f (sg. G jestvińe, pl. NA -e, G jestviń, I -ami) isto što hrana 1. a. To dohağa … od pomenkańa potrebne hrane i jestviń. Lal vrač 38.

jestvo

n ono što postoji ili se zamišlja da postoji; stvorenje, biće; usp. bitje1 1. B (s. v.   essentia;  bitje 5, jestvo s uputom na bitje). Jestvo ovo koje vu nami spomina se iz stvarih, duša imenuje se. Čt kn 17.

jesvina

f (sg. A jesvinu) isto što jestvińa 1. a. B (s. v.  ambrosia … poganini zvali su jestvinu i pitvinu … svojih bogov).

ješprišt

m (sg. N ješprišt, G -a) crkv. isto što jašprišt (i ista etim.). B (s. v.   archidiaconus;  arkižakan, ješprišt). I sada [se] ješprišt jedan zagrebačke cirkve … imenuje. VZA 6, 198. Sada [knige] pokojnoga … gospodina Juraja Gala, stolne zagrebečke cirkve, stolnoga ješprišta … znovič štampati vučińene [jesu]. Kempiš I.

ješprištija

f etim. v. jašprišt; isto što jašprištija. B (s. v. ).

jetern-
jeti

pf. (inf. jeti; prez. sg. 3. jeme, pl. 1. -emo, 3. -emo Vram post A, 45 a, B, 231; aor. sg. 3. je, pl. 1. -smo, 3. -še s imperf. nastavkom jehu Magd 100; pridj. akt. sg. m. jel, f. -a, pl. m. -i; pridj. pas. sg. N m. jet, n. -o, f. -a, D m. -omu, A m. -a; pril. perf. jemši) uzeti; usp. vzeti.
1. doći do čega, nabaviti. Mi govedinu na rovaš jemo, a gosti vsaki dan povekšavaju se. Tamburl 75.
2. 
a. uloviti (o ribama)Na lov … po vse noči jesmo se trudili i ništar ne jesmo ali ne vlovismo. Vram post A, 164.
b. uhvatiti, zarobiti. Vnoge Turke Tatari … žive ješe i pohitaše. Vram kron 45. fig. Hudoba i greh ńegov grešnika jeme, vlovi i vhiti. Vram post A, 2 a.
c. uvrebati, zateći koga (u riječi).Farižeuš [je] Krištuša zval bil na obed da bi ńega jel v rečeh. Vram post B, 60 a.
3. odstraniti, ukloniti. Ki bi človek što hudo včinil, ter bi v cirkve vušel [Bonifaciuš] zapoveda … da ga ne more ništar vun vzeti i jeti iz cirkve. Vram kron 28. fig. Z naših serc [greh] vun iduč jet i zveržen bude. Vram post A, 64.
4. početi (uz infinitiv kojega glagola).B (s. v.  angari … posli su bili kraļevski pri Peržianeh koi su liste raznašali kakti sada pošte ... potlam su se pak jeli zvati vsi oni tem imenom koi su kakti sluge ali živinče tërh kakovo i breme nosili … raznositeli listov cesarskeh … listniki kraļevski). Jel nas je [Ivan] prositi za Božju voļu da ga onde ne ostavimo. Listine (Petruševec)290. Bludnica … vidla ga je iz svoje kurvalnice idučega i jela je sama vu sebe ova misliti. Bel prop 56.
5. izr. ~ (koga) v rečeh uloviti (koga) u riječi, tj. iskoristiti čije riječi na njegovu štetu. Neki [su hoteli] da bi ńega v rečeh … mogli jeti i proti navuku ńegovomu tožeči govoriti. Vram post A, 74.

jetiranski

adj. (sg. N m. jetiranski, G m. -oga) koji se odnosi na Terni (lat. Interamna. Jetiran. Gašp II, 229), grad u Italiji. Vu kakvom … betegu … pomaže … s. Valentin biškup … jetianski? Gašp II, 229.

jetje

n (sg. NA jetje, G -a) gl. im. od jeti (v. jeti 2. b), ropstvo. Dobri i hudi v vozu babilonsku i jetje odpelani jesu bili. Vram post A, 223 a.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU