Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

ježovit

m (pl. D ježovitum, A ježovite) isto što ježuita 1. (i ista etim.). Meni je dala gospa, što sem ježovitum dala. VZA 4, 113.

ježovita

m (sg. N ježovita, pl. N -e, D -am) isto što ježuita 1. (i ista etim.). Mladenec hodeč k p. p. ježovitam vu školu deržal se je lepo. Zagr V, 2, 199.

ježovitanski

adj. (sg. G m. ježovitanskoga, L f. -e) etim. v. ježuita; isto što ježuitanski. Povedal je v gradečke ježovitanske cirkve … predekator … ovu … peldu. Habd zerc 245.

ježovje

n (sg. N ježovje, G -a, L -u) zb. im. od ježovina. P (s. v.  echinus 494). Pobirala je [Eva] … vsake feļe sada, budi vu kosmati lupini, ali vu ježovju. Krizm raj 85.

ježuan

m (pl. N ježuani) isto što ježuita 2. (i ista etim.). Kak su se pervo i potlam vu nekojih mesteh Krištuševi nasledniki ozovali? Jesu nedge vučeniki, zarad navuka … ježuani ali ježuite zarad Ježuša. Mul pos 87.

ježuatanski

adj. etim. v. ježuita; isto što ježuitanski. Red ježuatanski velike pokore pod regulom s. Auguština je začel. Gašp I, 4.

ježuički

adj. (sg. N m. ježuički, G m. -oga, A f. -u, L f. -i) etim. v. ježuita; isto što ježuitanski. Pohoditi morali su odreğene, vu Zagrebu cirkve, naimre stolnu … fratersku sv. Ferenca, ježuičku sv. Katerine i farnu sv. Marka. Prid kron 39. Več se najde doma soli, neg v' ježuički školi. Gaj posl 214.

ježuit

m isto što ježuita 1. (i ista etim.). Pervo gaudianska jakost, potlam ježuit, reda radost, ar si službu cesarsku rod premenil na božansku. Mul hr 352.

ježuita

m (sg. N ježuita, pl. N -e) lat. Jesus.
1. crkv. kat. isusovac, jezuit; usp. jezovit, ježovit, ježovita, ježuit, ježuvit, ježuvita. Ne pop, ne ježuita, ne frater prost od toga židovskoga osujavańa. Habd ad 689. Duhovne jačke … Juraj Mulih, ježuita, mišionar apoštolski, po horvatskih selih obnaša. Mul jač 1. Jesu leto 1606. vu Zagreb bili vpeļani ježuite. Danica (1847) 203.
2. (pl.)jedno od imena prvih Isusovih sljedbenika; usp. ježuan. Kak su se pervo i potlam vu nekojeh mestah Krištuševi nasledniki ozavali? … ježuani ali ježuite. Mul pos 87.

ježuitanski

adj. (sg. N m. ježuitanski, G -oga, L m. -om) etim. v. ježuita; koji se odnosi na jezuite, isusovački, jezuitski; usp. jezovički, jezuički, ježovitanski, ježuatanski, ježuički, ježuitanski, ježuvički, ježuvitanski, ježuvitarski. Tvoj brat … (je)jeden pop iz reda ježuitanskoga. Kraj (24). Takov raj zemeļski [jesu] … i vnogi s. redi i kakti … franciškanski, ježuitanski etc. i ostali drugi. Gašp II, 529.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU