| ježovit | m (pl. D ježovitum, A ježovite) isto što ježuita 1. (i ista etim.). Meni je dala gospa, što sem ježovitum dala. VZA 4, 113. |
| ježovita | m (sg. N ježovita, pl. N -e, D -am) isto što ježuita 1. (i ista etim.). Mladenec hodeč k p. p. ježovitam vu školu deržal se je lepo. Zagr V, 2, 199. |
| ježovitanski | adj. (sg. G m. ježovitanskoga, L f. -e) etim. v. ježuita; isto što ježuitanski. Povedal je v gradečke ježovitanske cirkve … predekator … ovu … peldu. Habd zerc 245. |
| ježovje | n (sg. N ježovje, G -a, L -u) zb. im. od ježovina. P (s. v. echinus 494). Pobirala je [Eva] … vsake feļe sada, budi vu kosmati lupini, ali vu ježovju. Krizm raj 85. |
| ježuan | m (pl. N ježuani) isto što ježuita 2. (i ista etim.). Kak su se pervo i potlam vu nekojih mesteh Krištuševi nasledniki ozovali? Jesu nedge vučeniki, zarad navuka … ježuani ali ježuite zarad Ježuša. Mul pos 87. |
| ježuatanski | adj. etim. v. ježuita; isto što ježuitanski. Red ježuatanski velike pokore pod regulom s. Auguština je začel. Gašp I, 4. |
| ježuički | adj. (sg. N m. ježuički, G m. -oga, A f. -u, L f. -i) etim. v. ježuita; isto što ježuitanski. Pohoditi morali su odreğene, vu Zagrebu cirkve, naimre stolnu … fratersku sv. Ferenca, ježuičku sv. Katerine i farnu sv. Marka. Prid kron 39. Več se najde doma soli, neg v' ježuički školi. Gaj posl 214. |
| ježuit | m isto što ježuita 1. (i ista etim.). Pervo gaudianska jakost, potlam ježuit, reda radost, ar si službu cesarsku rod premenil na božansku. Mul hr 352. |
| ježuita | m (sg. N ježuita, pl. N -e) lat. Jesus. |
| ježuitanski | adj. (sg. N m. ježuitanski, G -oga, L m. -om) etim. v. ježuita; koji se odnosi na jezuite, isusovački, jezuitski; usp. jezovički, jezuički, ježovitanski, ježuatanski, ježuički, ježuitanski, ježuvički, ježuvitanski, ježuvitarski. Tvoj brat … (je)jeden pop iz reda ježuitanskoga. Kraj (24). Takov raj zemeļski [jesu] … i vnogi s. redi i kakti … franciškanski, ježuitanski etc. i ostali drugi. Gašp II, 529. |