| kaliti2 | impf. (prez. sg. 3. kali; pridj. pas. sg. G n. kalenoga). |
| kalkuluš | m (du. A kalkuluša) lat. calculus; kamenčić, pločica, novčić za glasovanje u staroj Grčkoj. B (s. v. calculus … Gerki gda su suffragia ili takva zlameńa zebirali dva kalkuluša ili peneza jesu davali beloga i černoga … beli zlamenuval je oproščeńe, černi osuğeńe). |
| kalkutski | adj. koji se odnosi na Kalkutu, grad u Indiji, kalkutski. Altarski šakrament je nosil novoposvetčeni kalkutski biškup. Danica (1842) 85. |
| kalmudijanski | adj. (pl. G m. kalmudianskeh) koji se odnosi na Kalmuke (v. Kalmuk). Kan veliki kalmudianskeh Tatarov … rańen je bil. Horv kal-b (1825) 47. |
| Kalmuk | m (sg. N kalmuk, pl. N -i). v. kalmudijanski. |
| kalmuš | (možda se može čitati i kalmuž)m (sg. N kalmuš, G -a, I -om) mađ. kálmos; bot. iđirot, mirišljiv šaš,Acorus calamus; usp. kalmuz. Teščim želudcem ne moraju nigdar k betežnikom prestupiti doklam nisu kajgod začimbenog (gewürzhaftes), kak je kalmuš, ğumber … vu vusta vzeli. Kolera 2, 8. Daje se pako sol rogati marvi … zmešano z debelom meļom ali mekińam ali takaj z malo … kalmušom i drugim takvim. Marv 18. |
| kalmuz | m (sg. N kalmuz, G -a) isto što kalmuš (i ista etim.). P (s. v. acorus 631). |
| kalmuž | m v. kalmuš. |
| kalnički | adj. (sg. N m. kalnički, A f. -u) koji se odnosi na arhiđakonat Kalnik, po istoimenoj gori, sa sjedištem u Križevcima. Ašešorom postal … je g. Jožef Gaļuf, kanonik zagrebečki i jašprišt kalnički. VDA 11, 248. |
| kalno | adv. od adj. kalen; blatno, neuredno. B (s. v. turbide). |