Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

kalomel

m (sg. G kalomela) grč. kalós »lijep« +mélas »crn«; kem. živin klorid, kalomel. Naj se daje za vnuter zeti rańenom … kalomela. Nar besn 56.

kalonder

m (sg. N kalonder, G -dra) isto što korijander (i ista etim.). P (s. v.  corion 578).

kaloper

m bot. žalfija,Salvia sp. B (s. v.   philtrum;  kaloper … trava, S. Marie trava, žalfia rimska, Menta graeca).

kaloperati

impf. (prez. sg. 3. kalopera) isto što galopjerati (i ista etim.). fig. Vem je nagel [pulžuš], kalopera. Hip 76.

kalopirańe

n etim. v. galopjerati; gl. im. od nepotvrđenoga kalopirati (v. kaloperati). galopiranje. Kaj bi taj dobri Turčin rekel da bi on stoperv ono zdravju i pošteńu jako škodļivo naše skakańe i kalopirańe videl? Danica (1845) 85.

kalpak

m (sg. N kalpak, G -a, L -u) tur. kalpak; vrsta kape, posebno vojničke; kaciga. B (s. v. ). Od dela jednoga kalpaka z ribjum kostjum … R 2 (cjenik).Limit 8.

kalta

f (pl. A kalte) lat. calt(h)a; vrsta cvijeta intenzivnog mirisa, vjerojatno neven,Calendula sp. kao kod Plinija, a ne žabljak,Caltha sp. Vidim … lilium i kalte i ostale dari koje Korciuš more zmoči stari. Jurj 48.

kaluča

f (sg. N kaluča, G -e) isto što kal 1. P (s. v.  lakuna … kaluchya 27, nantea 980).

kalučje

n (sg. N kalučje, G -a) isto što kal 1. P (s. v.  locus palustris 41).

kaluğer

m (sg. N kaluğer, G -a, I -om, pl. N -i, D -om, A -e) grč. kalógeros.
1. redovnik, monah općenito, kaluđer; usp. kaļuğer. Mahomet po napučeńu … Laba kaluğera Alkoran pisati počel je. Vitez raf 52.
2. pravoslavni redovnik. H (s. v. ), B (s. v.   popa;  kaluğer … monachus thracius … valachus). Vlahi i Gerki zavezańe i čistoču redovničku hvale i preštimavaju, vnogi pak i obderžavaju, kakti su kaluğeri. Mul pos 364. Zakona jesu [Albanci] zjedińenoga gerčkoga, svoje redovnike zoveju kaluğere. Danica (1842) 34.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU