| kamajkan | m (sg. A kamajkana) tur. (iz arap.)kaymakam; zastupnik vezira ili valije. Bil [je] zapovedal car vse svoje brate zagutiti, zato janičari zagutili su kamajkana, ki je takvoga sveta bil dal caru. Vitez raf 196. |
| kamaldolenski | adj. (sg. G m. kamaldolenskoga) isto što kamaldulenski. Početek reda kamaldolenskoga od B. Remigia. Vitez raf 72. |
| kamaldulenski | adj. (sg. N m. kamaldulenski, G -oga) koji se odnosi na Camaldoli, u Arezzu u Italiji, matični samostan benediktinskoga kamaldolenskoga reda; usp. kamaldolenski. Red svoj počne [Romuald] koj se zove od gospodina mesta onoga kamaldulenski. Gašp I, 86)u svezi ~ red ogranak benediktinaca koji je osnovao sv. Romuald oko 1000. godine. Sveti Romuald opat … red kamuldulenski pervi [je] začel. Gašp I, 6581. Romuald opat (Poč. R. Kamaldulenskoga) 7. Febr. St kol (1886) 59. |
| kamanat | |
| kamańe | n (sg. G kamanja) zb. im. od nepotvrđenoga kaman; isto što kameńe 1. So nastale iz kamańa? Kov tisk 17, rkp 36. |
| kamar | m v. kramar. |
| kamarat | m (pl. I kamarati) fr. (iz lat.)camarade; drug, prijatelj; usp. kamerad. Prek vočnakih i prek lugih šetal se je z kamarati. Dovj 23. |
| kamarila | f (sg. A kamarilu) španj. camarilla; dvorska klika, kamarila. Ti frassi … vlaški gerci … kaj v kamarilu bleje kak tepci, to su sami gaji, carski oficeri. Krl 33. |
| kamata | |
| kamatar | m etim. v. kamata; isto što kamatnik. J (s. v. mensarius). |