Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

kamenonos

m onaj koji nosi kamenje. J (s. v.   saxifer).

kamenonosen

adj. (sg. N m. kamenonosni) koji nosi kamenje. B (s. v.   saxifer).

kamenorez

m (sg. N kamenorez, pl. N -i).
1. isto što kamenar 1. J (s. v.   lapicida).  Za podignuti stańa … potrebni jesu opekari iliti ciglari, kamenari i kamenorezi. Čt kn 129.
2. kipar koji radi u kamenu; usp. kamenar, kamenodubec, kamenorezec. B (s. v.   sculptor),  J (s. v.  hermoglyphus, lithoglyphus), X (s. v.   scalpo).

kamenorezec

m isto što kamenorez 2. J (s. v.   sculptor).

kamenoter

m isto što kamenoterec. J (s. v.  lapidarius, saxifragus).

kamenoterec

m onaj koji lomi, razbija kamen; usp. kamenar, kamenoter. Kamenoterec, der Steinbrecher. W 26.

kamenotesec

m isto što kamenar 1. Kamenotesec, der Steinmetz. W 26.

kamenotisek

m (sg. L kamenotisku) litografija. O risarii, kamenotisku itd. (naslov).Nov horv 279.

kamenotuk

m isto što kamenitel. J (s. v.   lapidator).

kamenotvrd

adj. tvrd kao kamen. J (s. v.   lapidesco).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU