Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

krivičńak

m (sg. N krivičńak, G -a, D -u, pl. N -i, D -om, A -e) nepošten čovjek; krivac (v. i krivec 1). Takvem krivičńakom ne ostaje drugo nego ali povernuti [tuğe blago], ali na vse veke poginuti. Mulih prod 112. Pravica vidi se ļudem tak potrebna da isti krivičńaki ńein zastor posuğuju. Danica (1841) 107.

krivina

f (sg. N krivina, pl. I -ami).
1. isto što krivica 1. B (s. v.   crimen  s naznakom da je dalm.; krivina s uputom na krivica 3). Ak buš pazil na krivine, gdo podnese, Gospodine! Ev 351.
2. himbenost, licemjernost; usp. himba, himbenost, vkańļivost. B (s. v. ).
3. neravnina; zavoj; usp. krivoča, krivost. B (s. v.  curvatura, deformatus; krivina 2), J (s. v.   obliquitas).

krivitel

m onaj koji lažno okrivljuje, optužuje. B (s. v.   imputator).

kriviti

impf. (inf. kriviti; prez. sg. krivim, 3. -i, pl. 1. -imo, 3. -e; du. 2. -ita; imp. sg. 2. krivi, pl. 2. -ete).
1. okrivljavati, optuživati; grditi, psovati. H (s. v.   krivim),  B (s. v.  carpo, causor, concriminor, condemno, conscindo, criminor, culpo … krivim … krivńu zmečem na koga, damno, denuntio, imputo, imputo … krivim … pripisavam … potvarjam … zmečem … vtuknujem … kriviti koga za ubijańe, inculpo, maleaudio … krivim se … na nikaj mečem se, recriminor; krivim, potvarjam), J (s. v.  ascribo … pripišujem … drugoga krivim … zročim, causor, criminor, culpo, impingo, imputo … na drugoga navergavam … mečem … potvarjam … krivim … drugomu pripišujem), X (s. v.  crimen, simul). Vnogi kada im dete vmerje krive dekle [i] sluge. Šim prod 391. Ne krivi nikoga nego ļubav tvoju. Popevke 205. Mene bi moral kriviti ako … učiniti bi mogel pak ne bi hotel. Brez mat 4.
2. isto što privijati I. 1. B (s. v.  obliquo, obvaro; krivim, 2 s uputom na gerbavem), J (s. v.  curvo, obliquo).

krivleńe

isto što krčeńe 2. J (s. v.   curvamen).

krivliv

adj. onaj koji je okrivljen, tužen; usp. tužliv. J (s. v.   incusabilis).

krivļast

adj. (sg. G n. krivļastoga, I m. -em).
1. isto što kriv 1. Ov plug … bil je iz jednoga samo krivļastoga dreva. Rob II, 216.
2. neizravan, zaobilaza. Prez vsake neprilike predira on krivļastem putom svojem mramoru spodobnoga zraka med neizbrojenemi zvezdami. Krizm raj 57.

krivļeńe

n isto što potvoreńe. X (s. v.  simul … insimulatio … potvoreńe … krivļeńe).

krivļiv

adj. isto što kriv 2. a. J (s. v.   culpabilis).

krivna

f (sg. N krivna, G -e, A -u, pl. A -e, I -um) isto što krivica 1. B (s. v.  condemnatus … prede spoznańa krivne obsudğen, crimen, deculpatus, diluo, imputatio … kriveńe drugoga … krivne naložeńe ali dobra potvarjańe, remotio; nedelnik, nekriv, valujem). Boječi se da smerti krivna ne bi na ńe opala, vu jutro rano pobegnu. Gašp III, 253.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU