| kamenski | |
| kamenščak | m riba koja živi na kamenu. B (s. v. petrensis … ribe v kameńu prebivajuče, subst. kamenščak). |
| kamenuvalec | m (sg. N kamenuvalec, G -lca) isto što kamenitel. P (s. v. lapidator 299). |
| kamenuvańe | n (sg. NA kamenuvańe, G -a, L -u, I -em) gl. im. od kamenuvati; kamenovanje. H (s. v. ), B (s. v. lapidatio), J (s. v. lapidatio), X (s. v. lapis). Po ke dobe kamenuvańe ne več v navade … potrebno je bilo … kakve kaštige postaviti. Habd ad 644. Jedno jedino ufańe neba je vtverdilo vu stalnosti … milione mučenikov … pod kamenuvańem. Matak I, 526. |
| kamenuvati | impf. i pf. (inf. kamenuvati; prez. sg. 1. kamenujem, 2. -eš, 3. -je, pl. 3. -ju; imp. pl. 2. kamenujte; pridj. akt. sg. n. kamenuvalo, pl. m. -i; pridj. pas. sg. N m. kamenuvan, f. -a, n. -o, I m. -em, pl. N m. -i, A f. -e) ubiti, ubijati zasipajući kamenjem, kamenovati; usp. kameńe 4. H (s. v. ), B (s. v. cooperio, incesso, lapidatus, lapido; kamenujem, kamenuvan), J (s. v. lapido), X (s. v. lapis). Jakop … z predikalnice dole veržen, kamenuvan be. Vram kron 19. Židovi htihu kamenuvati Jež[uša]. Vitez zor 5. Jeružalem … kamenuješ one ki su k tebe poslani. Evang 11. Vsi jesu na ńega navalili kakti blaznika, zvun varaša ispeļali da ga onde kamenuju. Krist žit I, 203. |
| kamenuvavec | m isto što kamenitel. J (s. v. lapidator), X (s. v. lapis). |
| kamenuvnik | m isto što kamenitel. Pervi mučenik s. Ištvan za kamenuvnike svoje moļaše. Nadaž 43. |
| kameńast | |
| kameńčast | m isto što kamenit 1. J (s. v. scrupeus). |
| kameńe | n (sg. NA kameńe, G -a, L -u, I -em; du. N pl. kameńa) zb. im. od kamen; kamenje; usp. kamańe, kamejńe, kameniče, kameńice, kameńiče. |