Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

kučma

f (sg. N kučma, A -u, pl. A -e) krznena kapa, šubara; usp. kapa 1. b. B (s. v.  pellicus, pelliris; klobuk 3, kučma), J (s. v.   pellicus).  Kučme zgotavļa kerznar. Im lad 56.

kučmer

m (sg. L kučmeru, pl. L -eh) isto što hižica 1. Vu kučmereh siromaškeh [najdem] veliku neterplivost. Šim prod 245. Rajši bi vu priprostom kučmeru … nego vu kraļevskom dvoru prebivati. Zagr II, 480.

kučna

f (sg. A kučnu) butna kost; usp. kuk 1. Zapreg preživa, senca je slaba, pije muž vince, kučnu oglaba. Pav pop 11.

kučni1

adj. (sg. N m. kučni, pl. N m. kučni) koji se odnosi na kuću (v. kuča); u svezi ~ bog isto što hižni bog s. v. hižni. J (s. v.   lar).

kučni2

adj. koji se odnosi na kuk (v.); u svezi ~ kotrig isto što kuk 1. Negda takaj kučni kotrig oteče i vručeši postane. Živinvrač 46.

kučni3

adj. (sg. N m. kučni) isto što kuten; u svezi ~ zub isto što kutńak. H (s. v.  kutčni zub), B (s. v.  kutni … kutčni zubi).

kučnik

m kućni prijatelj. B (s. v.   domačnik).

kučńak

m (sg. N kutčńak) isto što kutńak. Kutčńak na końa obešen čini hitroga końa. St kol (1819) 184.

kučošmešter

m (sg. D kučošmeštru) mađ. kulcsosmester; suključar, glavni suradnik predstojnika ceha. Kada jeden mešterski detič dojde … vu varaš … nima drugam na stan ili nego cehmeštru ili kučošmeštru. Starine 49, 244.

kud

adv.; usp. kuda1, kudaj, kudar, kude.
1. 
a. upitni prilog: u kojem smjeru, kamo; kojim putem; na koje rnjesto. H (s. v.   kud),  B (s. v.   qua;   kud), J (s. v.  num qua, qua). Kuda … moraju jadriti ako hote dojti vu Gvineu? Rob I, 31. Kud si se klatil? Brez diog 93.
b. u zavisnim izričnim rečenicama: u kojem smjeru; na koje mjesto, gdje; kojim putem. B (s. v.   qua).  Euštakiuš … čuvši kud su i kak su hodili, pozna … da je to ńegova … žena i dečica. Habd ad 962. Eustachius razumevši kaj sini i Theopista govore, povedajuč kud su i kak su hodili, pozna do istine. Gašp III, 867. [Egiptonci] z naglum tmicum jesu bili pokriti da je vsaki iskal kud bi pri svojeh vratih nuter išel. St kol 1866) 225.
2. u odnosnim rečenicama:
a. sa značenjem smjera radnje glavne rečenice: kojim putem. Kud kola gusto prehağaju, ne rodi trava. Krist anh 146.
b. sa značenjem mjesta radnje glavne rečenice: na mjestu na kojem, tamo gdje. B (s. v.   Apollo),  P (s. v.  amnis alveus … reke log … kajti se vloži reka kud navadno teče 26, ligula calybex … gladilce … koim se srebro … kuda je potrebno gladi da se lesne 765). Hote, iščete kud morete. Brez al 7. Teci kaj moreš, išči ga kud znaš. Brez diog 93.
3. u priloškim konstrukcijama s riječcama god, goder s pojačanim značenjem u odnosnim rečenicama: u svakom smjeru u kojem, svuda kuda, svakim putem kojim. B (s. v.  qualibet … kud goder), J (s. v.   quacunque).  Zato Peter kud goder je hodil, vse je na jeden bok visel. Habd ad 150. Vu Anglie bil je nekoj človek takve proklete navade da gde je gode bil ali kud je hodil … lucko dobro ime moral je vraziti. Fuč 42. Kud goder prehaja Drava voda plava … ni jednog ni najti koji smertnu travu ne bi kušat hotel. Št noč 9.
4. izr. bog zna ~, gdo zna ~ ne zna se kuda, neizvjesno kuda. On zahman … ziskava brata i sina, bog zna kud obodva hodiju. Brez diog 94. Vezda se [diaki] dospituju po Harmici, po Vilici … i gdo zna kud vse. Brez mat 15; da ne bi ~, da ~ ne nikojim putem, nikud. B (s. v.   nequa),  J (s. v.   nequa);  ~ li kaj li tko zna kuda, tko zna što, bilo kuda bilo kako. Nikaj od domačega zburkańa ko se letos vu ovom našem orsagu z velikemi kvari od kud li kaj li, ja ne znam. Habd ad 336. Ne moli se Bog ovako, nego morate klečati … ruke skupa deržati … i ovak ne rastrešeno spametjum bludeč kud li kaj li, nego pobožno i zažgano moliti. Gašp II, 715; ~ tud kada-tada, prije ili poslije. Po vremenu kud tud ńe meštrie napervo dojdu. Habd ad 810. Kakti goder človek čiste ruke cel dan akoprem želeje čuvati, vendar kud tud kuliko tuliko ne zamaže. Fuč 395; od ~ god s drugoga mjesta, od drugud; usp. drugud 4. B (s. v.   alicunde).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU