| kumič | m (sg. kumič, pl. N -i) dem. od kum; isto što kumče. B (s. v. liberi spirituales). Naj naprave fundaciu iz koje se bu mogel ńihov kumič zeškolati. Odv isk 75. |
| kumin | (sg. N kumin, G -a) bot. |
| kuminski | adj. (sg. G m. kuminskoga) koji se odnosi na kumin. Vzemi zerńa kuminskoga … i ovo naj bude za kadilo. Lal vod 115. |
| kumiti | (se) impf. (prez. sg. 1. kumim; imp. sg. 2. kumi se). |
| kumjačec | m (možda greškom prema gumnjak, gumno)malo ograđeno mjesto. P (s. v. seclusorium 899). |
| kumordinar | m (pl. N kumordinari) njem. Kammerdiener; sobar. Pred Grofom su maršerala tri ajngela generala … inaši, špani, kumordinari. Krl 38. |
| kumovina | f (sg. G kumovine) kumovska gozba (v. kum). Ovak vse veselo i dobre voļe je bilo pri obslužavańu kumovine koju Formhold kumom i celoj rodbini prirediti je včinil. St kol (1866) 224. |
| kumpan | n tal. (iz lat.)compagno; sudrug; usp. kunpan. [Tominac] zestankov ni deržal dan, dugo ostal ni kumpan. Vidr jel 14. |
| kumpanija | f (sg. N kumpanija, A -u, L -i, I -um, pl. N -e, L -ah) njem. (iz lat.)Kompanie; kompanija. |
| kumrič | m (sg. I kumriči) dem. od kumer; jadničak. Došel je kumer z kumriči. Krl 20. |