Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

kuštrat

adj. isto što kuštrast 2. B (s. v.   horripilo).

kuštrati

impf. (prez. pl. 3. kuštraju) razbarušivati, mrsiti (kosu, dlake).Naj ne hodaju [navučiteli] po selu … ruku deržeč vu hlačah, ako li si baš z ńum ne kuštraju lasi. Danica (1848) 120.

kuštrina

f (pl. G kuštrin) isto što kušter. Svite z kuštrin kamelskih nosil je. Vram post B, 49 a.

kuštum

m (pl. N kuštumi) tal. costume; običaj, ponašanje. To su vezdašnih vitezov šege i kuštumi. Vram post B, 42 a.

kušucija

f (sg. L kušucie) (vjerojatno)lat. exsecutio; potraga. Mi jesmo denes v jutri pri kušucije jednoga dečka vu vuzu zapeļali. Velikov 68.

kušuvanje

n (G kušuvanja) isto što kušuvańe. Ti ne da mene celuvanja ali kušuvanja, a ona … ne presta … kušuvati noge moje. Vram post B, 60.

kušuvańe

n (sg. NA kušuvańe, G -a, DL -u, I -em, pl. NGA -a) gl. im. od kušuvati; cjelivanje, ljubljenje; usp. kušuvanje. B (s. v.  basiatio, osculatio, suaviatio;  kušuvańe), J (s. v.  basiatio, exoculatio, osculatio, suaviatio), X (s. v.  os, suavis). Zločesta je šala kušuvańe, ko v nektereh goščeńeh okolu ide. Habd ad 839. Ov bil je navaden … poleg sebe mladoga dekliča imati, z koje obimańem i kušuvańem je se nasladuval. Fuč 294. Lepo moje spominańe … jošće lepše kušuvańe koje imat želel sam. Popev 5.

kušuvati

(se) impf. (inf. kušuvati, kušuvat; prez. sg. 1. kušujem, 2. -eš, 3. -e, pl. 3. -u, -eju; imperf. sg. 3. kušuvaše; pridj. akt. sg. m. kušuval, f. -a, pl. m. -i, f. -e; pridj. pas. sg. N m. kušuvan, n. -o, f. -a; ptc. prez. sg. N m. kušujuči; pril. prez. kušujuč) etim. v. kušnuti.
I. 
1. 
a. davati poljupce; cjelivati. H (s. v.  kušujem, kušuvan), B (s. v.  ausculo, basiator, basio, collabello, congero, dextera, deosculor, dissvavior, exosculor … izkušujem … kruto kušujem, intersero, mordeo, osculor;  kušujem), J (s. v.  basio, deosculor, dissvavior, exosculor, osculabundus, svavior), X (s. v.  os, suavis). Kušuvaše noge [ona] negove. Vram post B, 59 a. On želno [ga] kušujuč od velike nasladnosti sam se iz sebe spozabi. Nadaž 92. Da bi videl (Ambrož)jenkrat kak ļudctvo biškupu ruke kušuje, on takaj poda sestri svoji ruku. Gašp IV, 616. Kad je god kaj bilo včiniti, taki je na kip svojega otca pogledal i ńega kušujuč rekel. Danica (1842) 82. Klajńa jim se mužek mali, kušuje jim vočje stope. Krl 22. fig. Kak lani se puti i steze kušujeju. Pav pop 20.
b. cjelivati kljucanjem (poput golubova).B (s. v.  columbatim, columbo), J (s. v.   columbo).
2. fig. ljubiti. Gospodin Bog … grešne kušuje i celuje. Bel prop 42. Kada grišiš, onda Boga psuješ … a vraga kušuješ, i va pakal šetuješ. Mul jač 82.
3. izr. ruku kušujem v. ruka.
II. refl. ~ se cjelivati se međusobno. Gubu imaju v hiže svoje ki … po hižah čine malati nesramne kipe kot da … bi se … [peršone] kušuvale. Habd ad 17. Istina je da se i karvani kušuju. Zagr I, 315. Objeneju se i kušuju se. Brez diog 145.

kušuvavec

m onaj koji (se) cjeliva, ljubi. B (s. v.   suaviator),  J (s. v.   basiator).

kut

m (sg. NA kut, G -a, DL -u, pl. N -i, G -ov, A -e, L -eh, -ih Mal krep 28. kut.
1. mjesto gdje se sastaju dvije unutrašnje strane, dvije unutrašnje plohe kakva predmeta, dva unutrašnja zida (v. vugel). H (s. v. ), B (s. v.  angulatim, angulatus, angulosus, angulus;  kut), J (s. v.   angulatim).  Moj sused najbližńi kak je večer v kutu zaspal, ni [se] genul. Habd zerc 39. Zapazi pavuka, koj vu jednom kutu plel si je pavučinu. Rob I, 150. Gde je ladica? – Ono tam v kutu. Cepel 167, V hiže kutu, nikomu na putu. Krl 77.
2. 
a. manji dio kakva prostora, pokrajine, zemlje; skrovitiji, zabitniji dio kakva prostora, zabit; usp. kutec1 2, kutic 2. a, kutič1 2, kutiček 1. B (s. v.  carcereus, eruo, penna). Tak ga je skoro ne kuta v kom ļudi stoje kud bi se ne šetala … lakomost. Habd ad 814. Ovo vreme na skončańu sveta vsi kuti budu puni vragov i prokleteh duš. Zagr I, 4. Pak reče ńemu (lastavica čovjeku):»Priatel, bi li ti meni dopustil da ja gdegoder pod tvoem krovom vu kutu napravim sebi gnezdo«. Danica (1847) 123. Po lugu slaviček popeva, da najdalši čuje ga kut. Domj kraj 75. fig. Na diku ga spravil iz tromosti kuta. Henr 179.
b. skrovito, tajno mjesto, skrovište, sklonište; usp. kutic 2. b, kutiček 2. B (s. v.  latebra, secessus), J (s. v.  Penelope … nel kak muž ńe vmreti hoče … vsem nazoči javče … plače? A na samom se rogoče … od veseļa v kutu skače?), P (s. v.  funda … tobolec … žaklič za peneze ali boļe kut kakov u tobolcu predelanom u kojem se osebito penezi na nenadjanu potreboču čuvaju 179). Skrivali su se v noči i po kuteh. Vram post A, 139. Zlo činiš gda zlato … vu škrińe zapiraš te po kuteh skrivaš. Kraj 53. Vu tamnt kute, zakutke … greše lotri i praznice. Švag kvadr 51. Kada kukavača kuka … žerjavi idu iz zimskoga kuta. St kol (1866) 109.
3. samostalno i u svezi ~ oka, ~ očni spoj očnih kapaka; usp. kutec1 3, kutic 3. B (s. v.   aegilops),  J (s. v.   hirquus),  P (s. v.  hirqui oculi 97). Vu mrenasto oko [prepelice mast] na gumbašnici v kut oka od nosa vsaki dan napustiš. Mikl izb 126.
4. u svezama od kuta do kuta potpuno, posve. Človek … s. cirkvu … razgledal bude od kuta do kuta. Zagr razg 64; po vseh kuteh, v vsakem kutu svuda. B (s. v.   niger).  V vsakem je veseļe kutu lice sve čerlenilo. Rak pes 3; skrivļen, zvińen na kute neravan. B (s. v.   sinarus);  vse kute pregledati temeljito sve pretraiiti. B (s. v.   vasarium);  v vsakem kutu v. po vseh kuteh; zubi najnuterneji v kutu kutnjaci. P (s. v.  dentes intimi 93); zvińen na kute v. skrivļen.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU