| kaštelanec | m (sg. N kaštelanec, pl. N -nci) etim. v. kaštel; stanovnik kaštela. B (s. v. castellanus … koi va kaštelu stoi). |
| kaštelski1 | adj. etim. v. kaštel; gradski; usp. gradski1 1. B (s. v. castellanus), J (s. v. suppl. castellanus … mali tverği slišajuči … gradski … kaštelski). |
| kaštelski2 | adj. koji se odnosi na Kastiliju, pokrajinu u Španjolskoj. Ferdinand pervi na Španole kaštelski kral posta. Vram kron 33. Ferdinand pervi nad Špańoli kaštelski kraļ postal je. Vitez raf 72. |
| kašteļ | m (N kašteļ, G -a, I -em Listine 308, -om Magd 43. isto što kaštel (i ista etim.). J (s. v. castellum), X (s. v. Castra). I tako ta trideset i četiri sela … z kašteļem skupa … Gašpar, Krištof i Juraj Tadioloviči ladaju, derže i vživaju. Listine (Čakovec)308. Gradom i kašteļom bil si rasipnikom. Magd 43. |
| kaštiga | f (sg. N kaštiga, GL -e, D -i 4, -e Vram post A, 18, A -u, I -um 6, -om Vram post A, 225, pl. NA -e, G kaštig, L -ah, I -ami) etim. v. kaštigati. |
| kaštigalnica | f (sg. N kaštigalnica, A -u) etim. v. kaštigati; mlin kao kaznionica u kojem kažnjenici po kazni okreću žrvanj; usp. kaštiga 2. B (s. v. pistrinum). |
| kaštiganje | n gl. im. od kaštigati; isto što kaštigańe. Poglavnik ne nosi meča prez zroka ar jest sluga Boži na kaštiganje oneh koteri ludo čine. Vram post A, 161 a. |
| kaštigańe | n (sg. NA kaštigańe, G -a) gl. im. od kaštigati; kažnjavanje; usp. kaštiganje, kaštiguvańe. B (s. v. animadversio, castigatio, censio, censorius, censura 2, centesimatio, coercitio 2, condemnatio 2, noxa, punitio; kaštigańe), J (s. v. castigatio, correptio 2, multatio … penezno kaštigańe, plectibilis). Nikaj vreden nesem, neg bičuvańa i kaštigańa. Kempiš 195. Kaštigańe … oslobağa dete od pekla. Verh 290. |
| kaštigarnica | f (sg. A kaštigarnicu) etim. v. kaštigati; zatvor, tamnica; usp. kaštigalnica. Nekoji (puntari)[su obsuğeni] … na više mesec u tverğavu ili kaštigarnicu. Nov horv 395 a. |
| kaštigati | pf. i impf. (inf. kaštigati; prez. sg. 1. kaštigam, 3. -a, pl. 3. -aju; imperf. sg. 3. kaštigaše; imp. sg. 2. kaštigaj, pl. 2. -ajte; pridj. akt. sg. m. kaštigal, f. -a, pl. m. -i; pridj. pas. sg. N m. kaštigan, n. -o, f. -a, A m. -oga, pl. N m. -i; ptc. prez. sg. N f. kaštigajuča) tal. (iz lat.)castigare; kazniti, kažnjavati, globiti; usp. kastigati, kaštigovati, kaštiguvati. H (s. v. kaštigam, kaštigan), B (s. v. adverto 3, afficio 6, arguens … karajuči … tužeči … potvarjajuči … kaštigajuči, capitale, censorius … kaj k šacmeštru ili k onomu koi oblast ima pretresati … suditi … kaštigati kaj kakve stvari sliša, castigator … koi kaštiga rečmi ali činom … kaštige mešter, castigo, centesimo, cogitatio, corripio, decimo 2, male, multo, noto, objurgito, objurgo, peculio, persequor, plecto, poena, poenalis, praesumo, punior, retundo; kaštigam, kaštigan, nepedepsan s uputom na nekaštigan, pedepsam s uputom na kaštigam), J (s. v. adverto, centesimo, corripio 3, impunitus, irrogo … z smertjum koga kaštigati), X (s. v. poena). Sedmoga meseca deseti den uše vaše poteščati i kaštigati hočete postom. Vram post A, 64 a. Kaj se čudimo da nas Bog … vojskum, siromaštvom kaštiga? Habd ad 839. Na piacu sv. Marka med šibjem tekuč od orsaga kaštigani jesu vojniki horvacki. Prid kron 2. Ako lovine vlastitel ovu prepoved sam prekrši, ima se vu 25 cekini kaštigati. Zak lov § 114. Naj nas kaštigati Jezuš, grešnomu narodu zabi. Prp gora 11. |