Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

lovec

m (sg. N lovec, lovëc, G lovca, D -u, I -om, pl. N -i, G -ev, A -e, L -eh) lovac; usp. jagar, jager, lovčar, lovitel.
1. onaj koji lovi životinje; koji se bavi lovom na životinje. H (s. v.  lovec ptičji, lovec ribji, lovec zverinski), B (s. v.  captor, sectator, therophonus, venabulator, venator, vestigator … slednik … lovec … obsočnik; lovëc), J (s. v.  auceps, captator, clusor, falconarius … sokolaš … z sokoli lovec, venator), P (s. v.  parazonium 357), X (s. v.  avis, capio, venor). Veruvati ne slobodno da bi to tak bilo kot lovci ali ptičari išču i tiraju v mreže kterogoder zverje. Habd ad 41. Tuliko lehki bivaju trudi ļubitelom … da pogubivaju vsu žmehkoču … kak se vidi vu lovceh zverja i ribičih. Matak II, 455. Ak se rani [medved] z velikum ļutostjum beži za lovcem. Danica (1840) 76. fig. J (s. v.  hosticapax … nepriatelov lovec). Napravim se ja lovcom tam, dobim te mam. Domj prov 8.
2. fig. isto što prilizavec. B (s. v.  captator … prilizavec … lovitel ili lovëc koi lepemi rečmi na ńe jemļe koga … koi išče čast i diku svetsku).
3. u svezi peklenski ~ vrag, sotona; zavodnik. Z peklenskoga dušnoga lovca [on je] ščepcev stergnul sedmoletnu … divojčicu Rachel. Nadaž 120. Iščete po vražji i babji veri pomoč pri maliku peklenskomu lovcu vu vašeh betegah i nevoļah. Gašp III, 190.

loveńe

n gl. im. od loviti; isto što lovleńe. B (s. v.   tragula).

lovica

f (sg. N lovica, G -e, A -u) f. od m. lovec.
1. ona koja vješto, dobro lovi (o životinjama).P (s. v.  canis agre 1027). Jednu mišev lovicu tvoju boļe ļubiš i gladiš … nego Gregur vse svoje blago. Gašp I, 813. Sita mačka dobra lovica, gladna sneha verla tatica. Mikl izb 169.
2. isto što lov. B (s. v.   venatrix),  J (s. v.   venatrix).
3. (pl.)lovice dječja igra skrivanja i hvatanja, lovice. Na nebu se beli oblaki zigravaju skrivača, lovice. Prp čas 27.

lovina

f (sg. N lovina, GL -e, D -i, A -u, I -um) lovina.
1. ono što se ulovi, ulov; usp. lov 2. B (s. v.  aucupium … lovleńe … lov ptičji … 2. lovina …lov … lovine od drugud donešene, aviarius … ptičji … ptičja lovina), P (s. v.  canis vertagus 1026). Vrag [ga je] i z vapci i z lovinum odnesel. Brez diog 107.
2. isto što lov 1. B (s. v.   venatio;  lov, lovina s uputom na lov). Molitvice ja vsaki dan pobožno molim … za sreču vu lovine. Zagr V/2, 22. V jesen … počimļe se lovina ptic na mrežice. St kol (1819) 132.

lovitel

m
1. isto što lovec 1. fig. B (s. v.  nepriatel … nepriatelov lovitel).
2. fig. isto što prilizavec. B (s. v.  captator … prilizavec … lovitel ili lovëc koi lepemi rečmi na ńe jemļe koga … koi išče čast i diku svetsku).

loviti

impf. (inf. loviti; sup. lovit; prez. sg. 1. lovim, 2. -iš, 3. -i, pl. 3. -iju, -e; pridj. akt. sg. m. lovil, pl. m. -i; pridj. pas. sg. N m. lovļen, n. -o, f. -a; ptc. prez. sg. GA m. lovečega, pl. A m. -e; pril. prez. loveč) loviti.
1. hvatati životinje (divljač, ribu ); usp. sočiti. H (s. v.  lovim, ribarim … ribe lovim, ribič ki na vudicu ribe lovi), B (s. v.  abesco, adhamo, aeër … na zraku ribe loviti, i po morju zver sočiti, aesalon, ames … palica … drug ili prut ptičarski aliti šiba na koju ptičari ptice love, annulus 4. … veli se pečatni papinski përsten na kojem je zrezan kip s. Petra ribe lovečega, auceps, aurata … lovrat … riba morska … vu zime se največ lovi, barsa … sak vu kojega se ribe love, canero, capto, cetaria … piskera … piskere t. j. takova mesta i zakutki vu morju gde se vekše ribe kakti tuńe … zapazuju i love i potlam sole, cetarius … ribič … koi velike vu morju ribe v rečeneh piskerah ili zakutkeh lovi ter prodaje, decipula, hamiota … vudični ribič koi na vudicu lovi … vudičar, hammatilis … kaj se z vudicum lovi, impedico, jaculum 2. … sak … lak … lakom ribe loviti, ostrearium, pervenor, piscis … vudičiti ribe … z ostmi ribe loviti, ptynx … zgrabļiva sova … malo ob dan se kaže što ti prav ne vidi … grabi i lovi na spodobu orla, syagrus, venor … lovim … lov deržim … loviti ribe … sočiti divjake; lovim, ribar … koi ribe lovi, ribarim … ribe lovim, ribič … 2. ribič ki oštrige lovi … ribič koi na vudicu lovi … ribič koi z ostmi lovi), J (s. v.  aucupor, capio, hamiota … ki na vudice lovi, piscor … ribe lovim, venor), P (s. v.  canis vertagus 1026, piscarius … ribar … koi ribe prodava ako je prim ne lovi 803), X (s. v.  capio, venor). Veliki lug v kom želud rodi i v kom zverje mogu loviti. Perg 114. Tak su vervele ribe da bi je lehko z rukami loviti bil mogel. Rob I, 170. Kak se ribe love na vudicu i ptice na zańku, tak se pograbiju ludi vu zlem vremenu. Verh 385. Nočas ščuke loviti greme. Krl 109. fig. Ova … nočna shodišča … jesu … lečke vu kojeh se ļudi … loviju. Krist blag II, 258. (u poslovici)B (s. v.  voda … koi love v mutnoj vode vsakojačkeh rib nahode).
2. nastojati koga lišiti slobode (o ljudima).P (s. v.  catulus ferreus 307). V duhu [je] videla [Maria] kervavi pot ńegov, Židove stočne vuke ńega loveče. Habd zerc 16. Ļuctvo jesu lovili i vu sužanstvo postavļali. Švag I, 40. Obalil je Krištuš Ježuš na tla sluge koji su bili došli na vert Olivetanski ńega lovit. Verh 408.
3. nastojati što dohvatiti. Noruval [bi] on ki bi z detcum po mlake klobušce lovil. Mul zerc 113.
4. skupljati (o tekućini).Mora se posuda z … vodum odmeriti … ter taki vu ńu kerv loviti. Živinvrač 226.
5. nastojati svladati i podvrći svojoj vlasti; osvajati. S tem istem oļem … jesu nepriatelske varaše lovili i obladali. Habd ad 619.
6. željeti koga pridobiti za sebe; mamiti; pridobivati. B (s. v.  capto … po mileńu i himbe lovim). Nevolne i žalosne ļudi vrag lovi. Vram post A, 56 a. Sim hodi človek stvoriteļu tvomu … koteri nas lovi z mrežami ļubavi. Ščerb 13. Svojum lepotum [ženske peršone] love serca človečanska. Zagr IV, 147.
7. izr. z rešetom ~ vodu raditi uzaludan posao. Z rešetom loveč vodu trudim ruke. Jurj 21; vu rečeh ~ s lošom namjerom paziti na to što tko govori. J (s. v.   aucupor).

lovitva

f isto što lov 1. B (s. v.   lov).

lovivaraš

m mađ. varás; ratna sprava za rušenje zidova; usp. kolivaraš. P (s. v.  helepolis 361).

lovlenje

n gl. im. od loviti; isto što lovleńe 1. Čudno ovo lovlenje rib pravdeno obečanje nam kaže. Vram post A, 164 a.

lovleńe

n (sg. NA lovleńe, G -a, D -u, I -em) gl. im. od loviti.
1. lovljenje (v. loviti 1); usp. loveńe, lovlenje, lovńa. B (s. v.  aucupatorius, aucupium, cetarius … kaj k lovleńu velikeh rib prodavańu ali k ribičem sliša; lov, lovleńe, mreža), J (s. v.  captatio, captio, piscatio … ribolov … ribareńe … rib lovleńe, venatio), X (s. v.   capio).
2. u svezi ~ himbeno pljačka, grabež. B (s. v.  captatio … na ńe jemańe ili lovleńe himbeno).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU