Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

labuği

adj. isto što labudov. J (s. v.   cygneus).

Lacedemonec

m (sg. N Lacedemonec, pl. N -nci, D -em) stanovnik Lacedemona ili Šparte, grada u staroj Grčkoj; Lacedemonac/Lakedemonac; usp. Lacedemonij, Lacedemonijanci. J (s. v.   laconicus).  Ja čtem da … Lacedemonci i Špartani nigdar nisu izbirali … kraļa … ako pervo ni bil mašnik. Zagr razg 114. Lacedemonec nekoi [bil je] opitan zakaj … tak malo pije. Danica (1843) 82.

Lacedemonij

m (pl. N Lacedemonii) isto što Lacedemonec. Negdašńi [su] Lacedemonii vu svojeh pravicah imeli … da bi se ńihovi sini … meštrije kakve vučili. Habd zerc 177.

Lacedemonijanci

m (pl. N Lacedemonianci, D -em) Lacedemonci; usp. Lacedemonec. Lacedemonianci priličnosti svojeh susedov koje sami imati nesu mogli nasladnost ozivali su. Čt kn 177.

lacedemonski

adj. (sg. N m. lacedemonski, G n. -oga, f. -e, D m. -omu, I m. -em, pl. N m. -i, G m. -eh) koji se odnosi na Lacedemonec. Evrišteaš lacedemonski pervi kral i Kodruš zvani i posledni kral atenski bili su ovo vreme. Vram kron 8. Od ļuctva lacedemonskoga u hištorijah nahodi se da oni svoja duguvańa vekša i teškeja po noči su duguvali. Bel prop 95. Dobro odkojeńe na vnogo je preštimaval Likurguš, početnik i fundator zapovedi lacedemonske občine. Zagr I, 59. Aristodemuš lacedemonski kraļ je od svoje kraļice Egine zadobil dvojke. Danica (1846) 111.

lačan

adj. isto što lačen. Rano orat bil sam pošal, skoro lačan jesam došal. Ščerb 64.

lače

f pl. hlače. Naj zemeju meru ovomu gosponu na lače i kaput. Fricek 6 b. Sonce ima plav škrļak i od zlata lače. Kov rkp 33, tisk 63.

lačen

adj. (sg. N m. lačen, -čni, n. -o, f. -a, GA m. -oga, D m. -omu, pl. N m. -i, G m. -eh Gašp II, 438. IV, 700, -ih Jurj 68, D m. -em Vitez raf 196, -im Magd 13, A m. -e) gladan; usp. gladen, lačan. H (s. v.  lačen sem), B (s. v.  adesurio, esurio, inhio … ziam kot lačen vuk na kladu, lippio; gladen, gladen sem, lačen, lačen sem), J (s. v.  esurio, famelicus). Ove … ako pustin lačne ali gladne … hočeju pomenkati, opešati ali obnemoči. Vram post A, 171. Gda [ļudi] lačni i žejni zaspe, vnogo krat seńaju, da obilno jedu i piu. Habd zerc 28. Eliaš niti more v černe lačen gore od glada vumreti. Citara 274. Moji ļudi, jeste li žeğni i lačni? Vukot gol 34.

lačni

adj. (pl. A m. lačne) koji se odnosi na lače. Rja zela mu škrļak, zlate lačne konce. Kov rkp 33, tisk 64.

lačnost

f glad; usp. glad, lakota. B (s. v.  esuries, fames;  glad), J (s. v.  esuries, fames).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU