| labuği | |
| Lacedemonec | m (sg. N Lacedemonec, pl. N -nci, D -em) stanovnik Lacedemona ili Šparte, grada u staroj Grčkoj; Lacedemonac/Lakedemonac; usp. Lacedemonij, Lacedemonijanci. J (s. v. laconicus). Ja čtem da … Lacedemonci i Špartani nigdar nisu izbirali … kraļa … ako pervo ni bil mašnik. Zagr razg 114. Lacedemonec nekoi [bil je] opitan zakaj … tak malo pije. Danica (1843) 82. |
| Lacedemonij | m (pl. N Lacedemonii) isto što Lacedemonec. Negdašńi [su] Lacedemonii vu svojeh pravicah imeli … da bi se ńihovi sini … meštrije kakve vučili. Habd zerc 177. |
| Lacedemonijanci | m (pl. N Lacedemonianci, D -em) Lacedemonci; usp. Lacedemonec. Lacedemonianci priličnosti svojeh susedov koje sami imati nesu mogli nasladnost ozivali su. Čt kn 177. |
| lacedemonski | adj. (sg. N m. lacedemonski, G n. -oga, f. -e, D m. -omu, I m. -em, pl. N m. -i, G m. -eh) koji se odnosi na Lacedemonec. Evrišteaš lacedemonski pervi kral i Kodruš zvani i posledni kral atenski bili su ovo vreme. Vram kron 8. Od ļuctva lacedemonskoga u hištorijah nahodi se da oni svoja duguvańa vekša i teškeja po noči su duguvali. Bel prop 95. Dobro odkojeńe na vnogo je preštimaval Likurguš, početnik i fundator zapovedi lacedemonske občine. Zagr I, 59. Aristodemuš lacedemonski kraļ je od svoje kraļice Egine zadobil dvojke. Danica (1846) 111. |
| lačan | adj. isto što lačen. Rano orat bil sam pošal, skoro lačan jesam došal. Ščerb 64. |
| lače | f pl. hlače. Naj zemeju meru ovomu gosponu na lače i kaput. Fricek 6 b. Sonce ima plav škrļak i od zlata lače. Kov rkp 33, tisk 63. |
| lačen | adj. (sg. N m. lačen, -čni, n. -o, f. -a, GA m. -oga, D m. -omu, pl. N m. -i, G m. -eh Gašp II, 438. IV, 700, -ih Jurj 68, D m. -em Vitez raf 196, -im Magd 13, A m. -e) gladan; usp. gladen, lačan. H (s. v. lačen sem), B (s. v. adesurio, esurio, inhio … ziam kot lačen vuk na kladu, lippio; gladen, gladen sem, lačen, lačen sem), J (s. v. esurio, famelicus). Ove … ako pustin lačne ali gladne … hočeju pomenkati, opešati ali obnemoči. Vram post A, 171. Gda [ļudi] lačni i žejni zaspe, vnogo krat seńaju, da obilno jedu i piu. Habd zerc 28. Eliaš niti more v černe lačen gore od glada vumreti. Citara 274. Moji ļudi, jeste li žeğni i lačni? Vukot gol 34. |
| lačni | adj. (pl. A m. lačne) koji se odnosi na lače. Rja zela mu škrļak, zlate lačne konce. Kov rkp 33, tisk 64. |
| lačnost | f glad; usp. glad, lakota. B (s. v. esuries, fames; glad), J (s. v. esuries, fames). |