Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

lazańe

f pl. t. tal. lasagne; isto što mlinci s. v. mlinec. B (s. v. ).

lazar

m (sg. G lazara, I -om, pl. -i, G -ov, D -om) španj. (iz hebr.)lazaro »siromah«; bogalj; prosjak. Znam da se mačičom … negda boļe vgaja nego nevoļnem lazarom. Habd ad 842. Veli sinu svojemu da naj pripreže k kolčicam, za ńega kakti lazara napravļenem, jednoga końa. Berke 103. Ļudi zapustčaju detcu svoju, pustčaju ńu lazarom postati i kaj više iste smerti zrok jesu. Krist blag I, 59.

lazaret

m tal. lazzaretto.
1. bolnica za kužne i ostale zarazne bolesti; usp. lazaretum. J (s. v.   loemodochium).
2. poljska vojna bolnica. Knez Miloš [je] … nadošel v lazaret zemlinski. Nov horv 253 a.

lazaretum

m (pl. L lazaretumeh) isto što lazaret 1. (i ista etim.). Vsem vu špitaleh, lazaretumeh i po hižah [s. Rok] marlivo je dvoril. Gašp III, 486.

lazarist

m (pl. G lazaristov) član »Misionarskog društva« osnovanog uz crkvu sv. Lazara u Parizu, lazarist. Vincenc Paulinski [je] temeļitel tovaruštva lazaristov i miloserdneh sestreh. St kol (1866) 65.

lazaron

m (pl. N lazaroni) tal. lazzarone; lijenčina i prosjak. Kolduši, lazaroni, tolvaji, latroni, za halavańom harca sa se banda goni. Krl 68.

laziti

impf. (inf. laziti; prez. sg. 1. lazim; pridj. akt. sg. f. lazila; pril. prez. lazeč) plazili.
1. puzati; penjati se uvis. J (s. v.   scando),  P (s. v.  silva 51). Čudimo se detce … da po terńu plazeč, po ploteh lazeč, na jabuku … nadra jabukami pune. Habd ad 371. Lazim anda z podignenemi … rukami i z prignutemi koleni po bregu Kalvarie. Gašp I, 108. Gusto cvela je grozdena vinika, lazila je po natlih tečna tikva. Krizm raj 114.
2. ići; hodati. Zarana [je] bil naveden vu cirkvu laziti. Gašp III, 284. Človek tak dugo med živemi se broji dok more laziti i duh vu ńem stoji. Krizm osm 327.

lazno

adv. isto što lehko 2. B (s. v.  commodè … pogodno … lazno … vu lasti sve s naznakom da je dalm.,commodum … prigodno … lazno oboje s naznakom da je dalm. ).

laž

f (sg. NA laž, GD -i, I -jum, pl. NA -i, G -i, -ih, D -em, L -ih, -eh, I -mi) neistina, laž; obmana, prijevara. B (s. v.  calidus, confiteor … zpovedati … valuvati laž ali istinu … od kakvoga duguvańa, dorsiloquium, mendacium; laž, lažjum zamešen, nov), J (s. v.  affaniae … norie … šale nevredne … bedaste reči … laži, calidus, mendacium, mendaciolum, patella … dostoja se zdelice pokrov … laž muža na ku je ves gotov), P (s. v.  acruscator 293). Slišal sem kotera su proroci prorokujuči vu moje ime laži, himbe i kańbe. Vram post B, 21. Osma Božja zapoved laži prepoveda. Petret 224. Blaženi jeste koi terpite za me obšanosti, krive svedoke, laži i pregone. Citara 398. [Nepriatel] ne mara je li z istinum ali z lažjum zapeļa i prekani. Kempiš 150. Dijakima laži za istine tolmačim. Krl 27.

lažac

m (sg. N lažac; oblici koji mogu biti i od lažec donose se tamo) isto što lažec. Ki govori da Boga ļubi, a očina sina odurjava lažac je. Vram post B, 216 a.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU