Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

f (sg. N levica, L -i) isto što levača; fig. Vu ńeinoj desnici je dugo živleńe. Krist žit I, 259.

f etim. v. leva; dio puške gdje dolazi barut. Levica … die Zundpfanne. Krist anh 21.

m (sg. N levita, G -e, A -u, pl. NA -e, G levit, I -ami) srlat. (iz hebr.)levita; bibl. pripadnik staleške skupine koja je obavljala službu u Hramu, levit. Takajše neki levita … videvši ńega mimo preijde. Vram post B, 195. Vi sveti popi i levite molete za nas. Kraj 409. Rodi se Levi od koga se zovu popi levite. Vitez raf 5. Vsi sveti mešniki i levite molete Boga za nas. Ev 407.

m (sg. L Levitiku, Levitici Mul navuk 8, Matak II, 68. bibl. treća knjiga Starog zavjeta, Levitski zakonik. Da suša neplodnu zemļu čini odkud to? … od greha … veli g. Bog vu Levitiku, grozeči se grešnom ļuctvu. Zagr razg 140.

m isto što levek. B (s. v.   epichysis).

adv.
1. samostalno i s prijedlogom. na: na lijevu stranu, nalijevo; slijeva; usp. livo. H (s. v.  na levo), B (s. v.  laeva laevorsum, sinistre;  levo). Odrine oružje z desnum rukum, i on čas oberne se na levoj peti na celo levo. Exer 4 a.
2. izr. na desno i na ~ na sve strane. B (s. v.   ala).  Naglo se je osupnel i jako odpertemi očima to na desno, to na levo postelice svoje se je plaho ogledal. Habd ad 1165; niti na desno niti na ~ ni u čemu, ni na kojem mjestu. Vu podeleńu pravice budi pravičen i ošter, poleg pravde i zapovedi da niti na desno niti na levo ne zabludiš. Gašp III, 572.

adj. koji bolje, spretnije radi lijevom rukom, ljevak. H (s. v.   levak),  B (s. v.   levak),  J (s. v.   aequimanus).

m onaj koji ulazi potajice; usp. gmazitel, plazitel. J (s. v.   irreptor).

n gl. im. od lesti; puzanje, gmizanje. B (s. v.  graduale … gore koracańe … gore vse više lezeńe, scansio … gore ideńe … lezeńe, subreptio … otajno lezeńe … skrovno priplazeńe … kradeńe).

adj. na koji se može popeti, uspuzati. B (s. v.   scansilis).