Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

mojemuca

f isto što mojemun (i ista etim.). J (s. v.   simia).

mojemucica

f dem. od mojemuca. J (s. v.   simiolus).

mojemun

m tur. (iz perz.)maimūn; majmun. B (s. v.  s uputom na opica).

Mojižešev

adj. (sg. N n. Mojižeševo, f. -a, A f. -u) isto što Mojžešev. Šiba ona Mojižeševa … vnoga … čuda činila [je]. Bel prop 110.

mojzek

m isto što mozgek. Onda mu je mojzek kak cvrtje v ponjve stropal. Krl 52.

Mojzešev

adj. (sg. G f. Mojzeševe, A -u) isto što Mojžešev. Primerom Mojzeševe zapovedi [Maria] je mogla samo za človeka iz svojega pokoļeńa vudati [se]. Krist žit 10.

Mojžešev

adj. (sg. N m. Mojžešev, n. -o, f. -a, G m. -oga, f. -e, A f. -u, L m. -om, f. -e, -i Gašp III, 737. Mojsijev; usp. Mojižešev, Mojzešev, Mojžešov. B (s. v.  genesis Aaron). Vu no vreme … sponiše se dni očiščenja Marie, po zakone Mojžeševom. Vram post B, 26 a. Gda bi vu one štalice četerdeset dnevov poleg pravde Mojžeševe bila zveršila, genula se je [Maria] … v Jeružalem. Habd zerc 37. Potrebno [se je] spuniti vsem, kotera su pisana vu pravde Mojžeševe. Evang 64. Vsi ovi … vu Jeruzalemu … jesu imali svoje škole kada jesu tam došli, ali pak za svoju dětcu koju sim jesu pošiļali vučit se Mojžeševoga zakona. Krist žit 202.

Mojžešov

adj. (sg. L f. Mojžešovoj) isto što Mojžešev. Po smerti Mojžešovoj ļuctva izraelskoga vojvodom postal je Jožua. Vitez raf 7.

moka

f (sg. GL moke, D -i, I -om).
1. mučenje, zlostavljanje, tortura. Sveti Vitališ … sveta Dorotea i Eufemia … moku za ime Krištuševo sterpeše i vmreše. Vram kron 20.
2. patnje, bolovi, muka. Bogec pod štengami v smartonosnoj moki i latinski verzi nerazumnogliboki, hahari, hudičevi snuboki, se to teče v tenji kajkavske, vmiruče reči. Krl 120.
3. u svezi Božja ~ fig. kip ili slika Kristove muke. Dal sem gospodinu Davidu koj je mešo služil na našem oltare pod Božjom mokom. Var mes 108.

moker

adj. (sg. N m. moker, -kri, n. -kro, f. -kra, G m. -kroga, D m. -krom, A m. -kra, n. -kro, L m. -krom, n. -krem, f. -kre, pl. N m. -kri, f. -kre, G m. -kreh, A m. f. -kre, n. -kra).
1. 
a. natopljen tekućinom, mokar. H (s. v. ), B (s. v.  austro, commadeo, demadeo, fuligo … saja … mokre saje, liquidus, madefacio, madefio, madeo, madesco, madidus, nato, permadesco, resudo, ros, semimadidus, udus, uresco, uvidus … fajten … vuhkek … moker … sočen … voden; močim, moker, saja … saja mokra, vlažen, veter 10, vuhkek), J (s. v.  demadeo, humesco, humifico, madeo), P (s. v.  destillatio 191), X (s. v.   madeo).  List vaš kojega mi od suz mokra daše, trikrat ga i moja suza poleaše. Jurj 1. Jezik vu stališu zdravom jemoker, vuhkek, čist i farbemesno-rožnate …. Lal vrač 30. Nut kak ti je mokra glava. Kal-b (1808) 41.
b. vlažan; usp. soken. Štimam da vekši del ove zime bude z suhemi vetri … ar planete ništar mokroga vremena ne kažu. Kal 22. Protuletje jest toplo, leto sušno, jesen mokra, a zima merzla. Gašp I, 686. Sad ipak sunce polukava, ali zrak se zburka i mokri zrak povekša zimu. Danica (1842), VI. Kre ńeg je zima sela i megla mokra, bela se v život mu zaplela. Pav pop 35.
2. kišovit. Po mokrem vremenu ni dobro mlatiti niti veršiti ar zerńe van curi. Danica (1847) 157.
3. tekuć. J (s. v.   liquidus),  X (s. v.   liqueo).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU