Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

mrlički

adj. (sg. N m. merlički, L f. -, oj) isto što mrtvečki. Iz vust smardļive duhe žmah, nuterńe laži gńili dah … se pepel, greh i laž i prah, merlički pot, mertvečki vzdah. Krl 19.

mrloča

f (sg. A merloču) mamurluk; usp. mrzloča 4. Osem zern [borovice] dobro zgrizi i progutni; zatem pol kupice vina popi, ovo merloču iz glave tira. St kol (1866) 131.

mrmlati

impf. (prez. sg. 3. mrmle) isto što mrmrati 2. fig. Zeleno več je drvle i grmle, a potok više srdit ne mrmle. Žmig živ 17.

mrmļańe

n (sg. N mermļańe) gl. im. od mrmļati; isto što mrmrańe 2. B (s. v.   morositas).  Tamo če bit mersko, med nimi karańe, kot da bi obnovel tak zubi škripańe … mermļańe, piučańe. Magd 44.

mrmļati

impf. (prez. sg. 1. mermļam, pl. 3. mrmljajo Kov tisk 98).
1. isto što mrmrati 2. B (s. v.  adfremo, submurmuro … nekuliko mermļam).
2. isto što mrmrati 3. Mrmljajo medvedi, gladni vuki na misec tulijo. Kov tisk 98.

mrmļiv

adj. (sg. N m. mermļiv) koji gunđa, mrmlja (v. mrmļati). B (s. v.  susurrioeus, susurriosus … šumļiv … romuleči … mermļiv … rad šeptajuči).

mrmošańe

n (sg. N mermošańe) isto što mrmrańe 1. B (s. v.   murmur  s naznakom da je dalm. ), P (s. v.  mussitatio 399).

mrmrańe

n (sg. NA mermrańe, G -a, L -u, I -em, pl. N -a) gl. im. od mrmrati; usp. morguvańe, mrmļańe, mrmošańe.
1. prema mrmrati 1; mrmljanje, mumljanje. H (s. v.   mermrańe),  B (s. v.  admurmuro … tihem mermrańem ali šumom govorečemu radujem se i ńegovo govoreńe tverdim, antilegomena … protivno govoreńe … suproti mermrańe, commurmuratio, missitatio, murmur, susurratio … šumeńe … šum … romuleńe … šeptańe … mermrańe, susurriolum … prišeptańe … malo mermrańe; mermrańe, morgujem s uputom na mermram), J (s. v.   commurmuratio),  X (s. v.   murmur).  Petrica po dugom mermrańu, po škropleńu sv. vode … dopusti kožaru pogledati. Lovr ker 34.
2. prema mrmrati 2; gunđanje; negodovanje. B (s. v.   gannitus).  Glavari [to] negda … povsud mermraju i na mermrańe druge vabe. Habd ad 1123. Vu samom jeziku najde se … grehov kakti su … i ogovarjańe ali mermrańe. Mul pos 870.
3. fig. žuborenje, šum (o vodi).B (s. v.  fremitus, murmur, murmurillum), J (s. v.  fremitus, murmur … šum vodeni). Nut potihne voda prez Marie i pogibel prestaje. Gašp II, 516.

mrmraš

m (pl. G mermrašev) isto što mrmravec 2. Moj stari Andraš ravno ni kraļevski tolnačnik ali on zato ima puno mermrašev. Lovr rodb 54.

mrmrati

impf. (inf. mermrati, mrmrati; prez. sg. 2. mermram, 2. -aš, 3. -a, mrmra, pl. 1. mermramo, 2. -ate, 3. -aju; imperf. pl. 3. mermrahu; pridj. akt. sg. m. mrmral, n. mermralo, f. -a, pl. m. -i; ptc. prez. sg. A m. mermrajuči, n. -e, pl. A m. -e; pril. prez. mermrajuč) usp. morguvati, morgotati, mrguvati, mrmļati, mrńeğgati.
1. tiho i nerazgovijetno govoriti, mrmljati, mumljati. H (s. v.   mermram),  B (s. v.  commurmuro, fremebundus, gannio, immurmuro, muginor, murmur, murmurillo, mussito; mermram, morgujem s uputom na mermram), J (s. v.  commurmuro, murmuro, remurmuro, susurro), X (s. v.   murmur).  I kako pak mermrati začeše, drugoč ga opita gospon da mu oznani z kem govori. Nadaž 63. Zakaj mermraš? Rajši muči! Kal-a (1786) 46. Stara babica odide mermrajuč od ove nesrečne puce. Lovr derž 92. Ja sem samo mrmral. Velikov 75. fig. Nut naskorom vu zraku čuti je bilo vrage … ručeč, mermrajuč. Fuč 282.
2. (poluglasno)izražavati nezadovoljstvo, neslaganje; gunđati; buniti se. B (s. v.  fremo, obmurmuro, obtrecto), J (s. v.  indignor, obmurmuro, oppedo). Ništor ne morguje ali mermra proti Bogu ali proti drugim, niti se zgizdaj svoje dobrote. Vram post A, 54. Mermrali su proti ńim. Habd ad 687. Neki sude, neki kude, suprot ńemu mermraju. Citara 209. Lehko je mermrati na poglavare. Danica (1844) 82. Ako samo jeden kaj mrmrati … podstupi se, on za početnika punte držal se bude. Velikov 82. fig. Vnogi … v(e)sele se kajti z mestom skoro mermrajuči želudec zasititi bude slobodno. Gašp II, 46. Moram … v kuhińi pogledati ar mi vragometno po trbuhu mrmra. Brez diog 89.
3. brundati; režati i sl. (o životinjama).Medved počel je mermrati i kesiti se. Danica (1839) 47. Bik, videči sebe svezanoga, počel je mermrati. Danica (1844) 53.
4. izr. vu srcu mrmrati proti (čemu) osjećati neslaganje s čime, biti protiv čega. Negdo nekaj vu svojem sercu proti mojemu govorjeńu mermra. Zagr I, 127.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU