| marokanski | adj. (sg. G m. marokanskoga) koji se odnosi na Maroko, zemlju u sjevernoj Africi. Zadnju … [veter] nabrodišče afrikansko carstva marokanskoga dotira. Horv kal-a 43. |
| Maroki | m pl. (G Marokov) stanovnici Maroka, zemlje u sjevernoj Africi. Bila je strašna negda smert Izmaela Abemmordi, zvanoga kraļa naroda Marokov. Matak I, 509. |
| Marokoibijanci | m pl. (G Marokoibiancev) vj. stanovnici marokanskog dijela Iberskoga poluotoka. Vu perju [je] od drugeh razlučen, zbog česa se od Marokoibiancev imenuje kraļ škańečki. Danica (1840) 77. |
| maronite | f pl. isto što maroniti. Leta 1445 … prijeti su Kaldei i maronite vu zjedineńe rimske cirkve. Mul pos 319. |
| maroniti | m pl. (N maronitov) kršć. sljedbenici Ivana Marona, maronit, maroniti; usp. maronite. Za kardinali ideju patriarki, kojeh je 12 najmre: carigradski … lisabonski … tri antiokenski gerčkoga zakona, kakti melkitov, maronitov i siriance. Danica (1842) 20. |
| maroški | m vjerojatno koji se odnosi na rijeku Maroš u Mađarskoj. General Lešle … podsel je Viroviticu; došel je maroški (tisk. maroczski) baša gradu na pomoč. Vitez raf 211. |
| marov | m (sg. N marov, pl. I -i) isto što marof (i ista etim.). Ovo imańe … zaderžava 8 vesih z četirimi gospodskimi marovi. Obzn 85. Troja kola rib, buncekov … sluganov, španov celi marov … se je to v nebo prišlo z grofom. Krl 36. |
| marovstvo | n u svezi ~ očinsko baština, djedovina. B (s. v. haeredium). |
| Marseļanci | m pl. stanovnici francuskoga grada Marseillea. Marseļanci Maillefer i Imbert [su] sočiniteļi novin. Nov horv 170 a. |
| marsikteri | pron. (sg. N f. masiktera) bilo koji. Marsiktera bukva k svojemu koncu da toporišče; oft mancher ist Ursache seines Unterganges. Krist anh 147. |
