Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

mučńak

m (sg. N mučńak, L -u) brašnena kaša. H (s. v. ). Fleten je kaj i … muha v mučńaku. Danica (1836) 83.

mučvarina

f isto što močvarnost. H (s. v.   močvar).

mučvarnost

f (sg. A mučvarnost, pl. A -i) isto što močvarnost. Sunce … za sobum vse zemeļske sumpore, fajhtnine i mučvarnosti vleče vu zrak. Zagr I, 288.

mudar

adj. (sg. N m. mudar; oblici koji mogu biti i od muder donose se tamo) isto što muder. Nočno mučańe i pokoj prigodno [je] … vreme na mudar i hasnovit … tolnač za vsake stvari. Bel prop 95.

mudarac

m v. mudrac.

muden

adj. (sg. N m. muden, n. -dno, f. -dna, G m. -dnoga, I n. -dnem, pl. N m. -dni, f. -dne; komp. sg. N m. mudnejši).
1. isto što kesen 1. B (s. v.  iners, lentus, provisor… preskerbitel… previditel… za hasen muden skerbitel, pulmoneus, remores, spissus, tardesco; kesen, koračaj 5), J (s. v.  lenteo, tardus), X (s. v.  lenis … lentus). Dojde pred me tiha i hoda mudnoga. Jurj 3. Preveliku obšanost Bogu čini koi len i muden je vu iskańu i prošńe božanskeh darov. Matak II, 46. Ona je mudnem koracańem išla napervo. Danica (1846) 133.
2. nemaran, nepažljiv; glup. B (s. v.  negligens, vacerosus). Glas i mudne reči vide mi se kesno do neba preseči. Jurj 29. Fahrlässig, adj. nemaren, muden. Krist anh 99.
3. koji umara, zamoran. To vse ne teško niti mudno onomu ki se je privčil k tomu. Kraj 83.
4. u svezi ~ na sramotu koji (se) olako ne sramoti. B (s. v.   segnis).

mudeńe

n gl. im. od muditi (se); odugovlačenje; zadržavanje; usp. kesnoča 2. B (s. v.  cunctatio, diecula, immoratio, tardatio;  mudeńe), J (s. v.  mora, morula).

muder

adj. (sg. N m. muder, mudri, n. -o, f. -a, G m. n. -oga, D m. n. -omu, A f. -u, L m. -om, f. -e, I m. -em, -im, f. -um, pl. N m. -i, f. -e, G m. -eh 5, -ih, n. -eh, D m. -im, -em, A m. f. -e, I m. -emi; komp. sg. N m. mudreši 4, -ejši, -eji, pl. N m. -eši, -eji, n. -eša, G m. f. najmudrešeh /superl./,D m. mudrešem, A m. -eše).
1. 
a. pametan, oštrouman, inteligentan, mudar (za ljude ); usp. bister 3, bistromuder, bistropameten, bistrovid 2, čednozmožen, bistre pameti s. v. pamet, bistroga razuma s. v. razum, hitre pameti / svesti s. v. pamet, hitre svesti s. v. svest, moder2, opazen 2, opazļiv, oštropameten, oštrorazumen spameten 1, z mudrostjum obilen s. v. obilen 9, spametnorazlučļiv. H (s. v.  diak mudroga govoreńa, gospa jako spametna … mudra), B (s. v.  catus … opazen … vučen … muder … razumen … tenko pameten, cautus … opazen … domišļiv … spameten … bister … čeden … tih … muder … koi se zna vu napredek čuvati … svesten, Chrysippus … oštro mudra glava … hitra … bistra pamet, cordatus … 2. muder … razumen, magus … muder človek … mudroznanec, numero … hoče se za mudroga preštimavati, oculatus … 2. koi bistre oči ima … opazļiv … pregledļiv … spameten … muder, oraculum … mudre i razumne reči govoriti, papaver … mudrem načinom izpeļane reči, politulus … čist … muder i ošter razum, profectus … starost ne čini mudrejega, Prometheus … muder človek znajuči dobromu tolnaču hasen vzeti, sales … šale … šalnice mudre, saperda … muder … vsi se deržimo za mudre vendar smo nerazumni, sostratus … muder mešter, subsipio … prioštro … pribistro muder sem; muder, mudroga govoreńa diak, priošter … prioštro muder sem), J (s. v.  apophthegma … mudra na kratkom zgovorļivost, circumspectus … spazen … muder … predgledļiv, conspicuus … verli … muder … lep … preštiman … šegav … versten … veruvan … vidļiv, ecclesiastes … pripovedavec rečih sveteh i mudreh, hieroglyphicus … z mudrom spodobum i od živin vzetum na razmeńe dan, sapiens … muder … razumen … znanospameten, sophus … muder človek …mudroznanec), X (s. v.  arguo … argutus … muder, caveo … catus … muder). Nije tako muder človek kako bi ne hoteči ne vgrešil. Vram kron 2. Kmestu norcem postaneš kaj se je vnogem od tebe mudrešem pripetilo. Habd zerc 72. Koi prerazme vsa kak su, a ne kak se povedaju … ov pravo muder je. Kempiš 60. Ti bi moral jedno malo mudrejši biti ako bi hotel koga fino vkaniti. Brez diog 101.
b. (o apstrakcijama, stvarima).B (s. v.  eutropelia … poštena šala … mudra i priatelska noria, facetiae … šala … šaleńe … šalnost … noria … šalne reči … šalno te mudro govoreńe), J (s. v.  limo 3. … vu mudrom razgovoru sama takajše istina boļe se išče … zpoznava i nahaja).
2. u im. službi: mudar čovjek; mudra. H (s. v. ), B (s. v.  cado … ako se je mudromu žalostiti ili dostoja se, mudrujem). Teda Herodeš prizvavši otajno ali čkoma mudre, skerblivo ispita od nih vremena zvezde. Vram post A, 30 a. Bogactvo mudromu služi, a bedaku zapoveda. Gašp III, 563. Potlam jesu došli mudri od izhoda … i detetu jesu donesli dare. Krist žit I, 12.
3. uz vlastito ime kao njegov sastavni dio:. Taleš Miležiuš Mudri bil je vezda. Vram kron 10. [To] poveda Tertulianuš Mudri. Matak I, 248.
4. u svezama ~ razlog isto što razlagańe 2. B (s. v.  syllogismus … muder razlog … zročeńe … razlagańe … zrokom govoreńe … tverdeńe); leta mudra vrijeme čovjekove zrelosti s iskustvom i razboritošću. B (s. v.  leto 29); mudri izgovor v. izgovor; mudroga govoreńa dijak proučavatelj književnih tekstova. B (s. v.  mudroga govoreńa diak … philologus); mudroga govoreńa navuk znanost o književnosti. B (s. v.  mudroga govoreńa diak … philologia); mudro pitańe v. pitańe1; znanost mudra filozofija. B (s. v.   znanost).

muditel

m onaj koji oteže, zadržava; onaj koji kasni; zatezalo; gnjavator. B (s. v.  cunctator, restirator).

muditi

(se) impf. (inf. muditi se; prez. sg. 1. mudim, -im se, 2. -iš, -iš se, 3. -i, -i se, pl. 1. -imo, 3. -e; pridj. akt. sg. m. mudil, mudil se, f. -a se, pl. m. -i se; ptc. prez. sg. N m. mudeč) usp. kesniti, štentati.
I. 
1. kasniti; otezati, zadržavati se; dangubiti; gnjaviti, dosađivati. B (s. v.  cesso, dispendo, moratus, moror, negligo, percuntor, remores, tardo;  mudim), J (s. v.  incunctanter, lento). Ne bum te več sveteh otcev svedočtvom mudil. Habd ad 19. Dovršit tve delo ne mudi. Henr 192. Kčeri moja kaj mudiš? Hodi na tvoje posle. Vukot gol 23.
2. uskraćivati, braniti, zabranjivati. B (s. v.  aegrotus … dober tolnač dati ne mudimo). Žalosten kudim šereg i sam mene tužiti ne mudim. Jurj 3. Dosta vremena dal sem mu, mogel je lehko oditi, navlaš mudim po ńega … iti. Vukot gol 46.
II. refl.
A. ~ se
1. oklijevati. Najte se muditi mene mučiti da s tem dojdem k mojemu zaručniku. Krist žit II, 58.
2. zadržavati se; provoditi vrijeme gdje. B (s. v.  commoro, demoror, immoror, murginor, restito, vacat;  mudim). Ovde se nemam ništar muditi, nego hodmo bliže pekla. Šim prod 398. Vsi [se] čudiju kade se tak dugo mudiš i kaj delaš. Brez al 15.
B. ~ si isto što ~ II. A. 2. Vu reštih su dane si mudili, i onda su sudi ih sudili. Domj kraj 37.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU