Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

mudrosložen

adj. (sg. N n. mudrosložno) u svezi mudrosložno govoreńe v. govoreńe.

mudrosložnost

f isto što mudrorednost. Ova nazočna jezičnica [je] … van dana … da i ostali drugi narodi vučeni ovoga jezika osebitost i mudrosložnost zgledaju. Ğurk 16.

mudrost

f (sg. NA mudrost, GD -i, I -jum 5, -jom Magd 27)mudrost.
1. razboritost; inteligencija; životno iskustvo, učenost, znanje; usp. mudroznanost 1, mudroznańe 1 spametnost. H (s. v. ), B (s. v.  acumen … dobrota i mudrost pameti i verlo znańe … hitrost … bistrost pameti … domišļenost pameti ili domišļiva pamet, ascisco … prisvajati si mudrost ili mudrost svoju štimati, gnosis, indoles … 2. razum … mudrost, mater, Minerva, officina, phronesis … mudrost … razumnost, praestibilis, propè, sal, sapientia; mudrost, spametnost), J (s. v.  minerva, sapientia … mudrost … verla razumnost), P (s. v.  philosophus 746, sapientia 1042), X (s. v.  sapio … sapientia). Gospodin Bog tebe z velikum mudrostjum odičil, neg mene z vekšum razumnostjum. Noč viğ 48. Ja nisem potrošil vreme vu spravļańu imetka … nego vu kinčeńu duše z znańem i mudrostjum. Matak II, 317. Vsi mudrost gospona suca hvalili jesu. Cepel 137.
2. vještina, umješnost; usp. mudrija 2. Od sebe nikaj deržati, a od drugeh vsigdar dobro i verlo štimati, velika je mudrost i zveršenost. Kempiš 5. Velikaši orsaga … su z najvekšum mudrostjum krojili pravicu. Danica (1840) 84.
3. u svezi Kńiga mudrosti v. kńiga; ļubav mudrosti isto što mudroznanost 2. B (s. v.   philosophia;  ļubav mudrosti, mudrosti ļubav), J (s. v.   philosophia);  ļubiteļ mudrosti filozof; usp. mudroznanec. B (s. v.  ļubitel mudrosti, mudrosti ļubav 2).

mudrosumļiv

adj. neizvjestan, sumnjiv, problematičan. B (s. v. ).

mudrosumļivo

adv. neizvjesno, problematično. B (s. v.   mudrosumļiv).

mudrosumńa

f pitanje koje zahtijeva rješenje, problem; zagonetka. B (s. v.  problema … zaganka … mudrosumńa … mudro tajno pitańe … mudro tajno govoreńe;  ganka s naznakom da je dalm., mudrosumļiv).

mudrošalen

adj. koji kroz šalu kaže istinu, duhovit; koji pecka, podbada. J (s. v.   dicterium).

mudrošalno

adv. duhovito; peckavo. B (s. v.   salse).

mudrotvor

m ono što je mudro napravljeno, proizvod čije mudrosti. Nebo je … mudrotvor vsamogučnosti Previšńega. Verh 429.

mudrotvoren

adj. (pl. L n. mudrotvorneh) koji je znalački napravljen. Na mudrotvorneh oblih [tj. na globusu] je sam jednačnik na svoje 360 stupaje od zahoda proti izhodu razdeļen. Danica (1840) 19.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU