|
načinec
|
m dem. od način; prema način 2. J (s. v. formula). |
|
načinek
|
m (pl. G načinkih) ono što je napravljeno, djelo; u svezi pismeni ~ sastavak. Pelde od nehterih pismenih načinkih. Prav pis 46. |
|
načinitel
|
m (sg. N načinitel, GA -a). 1. onaj koji je što napravio, počinitelj; učinitelj. B (s. v. crepidarius, pilularius), J (s. v. factitor, factor, formator … spodobitel … obrazitel … na kakov način i priliku načinitel, holographum). Jeden je mediator ali mira načinitel. Vram post A, 24 a. 2. stvoritelj, začetnik čega. J (s. v. conditor). [Stvoritel] je iz ništa načinitel. Mul šk 120. fig. Bog. Ja … budem smel tebe, načinitela zapovedi i žitka darovnika, tak lehko prieti. Kempiš 221. |
|
načinitelica
|
|
|
načiniti
|
(se) impf. (inf. načiniti; prez. sg. 3. načini, pl. 3. -e, -e se; aor. pl. 3. načiniše; imp. pl. 1. načinemo; pridj. akt. sg. m. načinil, f. -a, pl. m. -i, -i se; pridj. pas. sg. N m. načińen, načinen, n. načińeno, f. -a, načinena, pl. N m. načińeni, f. -e, načinene). I. 1. napraviti, učiniti (što iz čega).J (s. v. gypseus … iz gipsa vapneni … iz beloga kamena ztučenoga načińen … belokameniti, nitratus … sanitren … salnitrom načińen ali zmešan, rutatus … rutični … iz rutice načińen … z travum ruticum začińen). Ružne onde gnezde kače načiniše. Jurj 21. Sok iz cvetja z cukorom načińen hasni proti vsaki ogńenici i vručini. Danica (1840) 61. 2. napraviti ni iz čega, stvoriti. Peter reče Ježušu: »… Ako hočeš načinemo ovde tri šatore.«. Evang 152. šudi … bi … bili … morali spoznati [Gospon] … koi je … načinil [ogeń, veter, zrak, sunce i mesec] je vnogo jakši. St kol (1866) 207. 3. izgraditi; oblikovati kakav predmet. H (s. v. ladje mešter), B (s. v. aedifico), P (s. v. chelae … meteris iz zida ali kameńa načińen vu vodi potočni ali vu morju 29, cyathus … kleščice na priliku žlice načińene kojemi se iz rane vade puškena zerna i druga takova vu telo zabodenarukum golum zvaditi … ne mogu 914, excipula … mreža na prizpodobu verše načińena od obedveh stranah odtvorena 1021, modulus gypscus … tvorilce za zlevańe srebra ali zlata na koju hoče priličnost iz gipša ali olova načińeno 765, musculus … mišek … bojna narzad pod kojum skriveni vojaki zid jesu podkapali iz berveńa načińeno 362, oscillum … kada iz škrobotińa pod nebom na koju jakšu dreva granu privezanoga ali doma iz vuža kam pripetoga sedilo si načine na kojem … se niše 332, pavimentum masivum … tarac na vsakojačke slike i kipe iz mramora nefarbanoga načińen 838). Hišpališ varaš v Hišpanie načinen be. Vram kron 6. [Alekšiušu] je včinil cesar les iz mramora i smaragda načiniti. Habd zerc 149. Kača vu puštińi brunčena načińena je. Vitez raf 7. 4. sačiniti; napisati. Ovo kratko poštilu našim materinim slovenskim jezikom, slovom i govoreńem spravil i načinil jesem. Vram post A, VIII. Starca nekojega, kada bi vre skoro vumreti bil moral, opomenuli su sini i prosili da bi … zadńe voļe odluku načiniti hotel. Krist anh 236. 5. djelovati na to da što nastane, da se što učini, da se promijeni. Kada vse pozebe, tak se na križeputju [copernice] sprave i onde zimu načine i onako zimu rasipļu. VZA 4, 184. [U februaru 21–28.] pričme gdagda polukavati sunce koje zadńičnačini suhe i hladne dane. Danica (1847) 6. 6. postaviti na kakav položaj; ustoličiti. Načinil ga je oberstara. Nem jez 237. Matiaš Korvinuš Mikulu od Ujlak kraļa Bosne z pečatjum zlatum je načinil. Domin 95. 7. udesiti, prirediti. Sada morem našu majku k sebi vzeti, ter ńoj vugodne i povoļne dneve načiniti. Krist anh 244. 8. izvršiti, ostvariti. Onda se oberne [oroslan] k lesici i zapove ńoj da bi ona drugu delbu načinila. Krist bas 6. 9. učiniti kakav pokret. Z desnim palcem načini križ na čelu, ustih i persih. Mul jač 78. 10. u svezi ~ konca (čemu) završiti (što).Marko Aurelius … boju z … nemškemi narodi vsikak je hotel načiniti konca. Krist žit I, 64. II. refl. ~ se postati, nastati. Kakva velika pregreška je lotruvańe očivesto pokažuju velike kaštige kojeh se lotriši tak primerom zapovedi Božje kak takaj primerom poganinskeh naredbah jesu načinili krivce. Danica (1847) 111. |
|
načinļiv
|
adj. koji se može, koji se da načiniti. J (s. v. fictilis … iz zemļe načinļiv, zemļeni). |
|
načińańe
|
n (sg. N načińańe, I -em) gl. im. od načińati. 1. izradba, izrađivanje; usp. načińenje. J (s. v. factitatio, rarefactio …na redko razideńe ali razhajańe … na redkom načińańe, tubulatio). Kako fundamentum hižam načińańem tverd kamen polaže se, tako vera Petrova, cirkva, hiža Božja na tverdom i živom kamene jest načińena i zidana. Vram post B, 54. 2. u svezi sence ~ zatamnjivanje, zasjenjivanje. J (s. v. adumbratio). |
|
načińati
|
impf. (inf. načińati, načińat; prez. sg. 1. načińam, 2. -aš, 3. -a, pl. 2. -ate, 3. -aju; imp. sg. 2. načińaj; pridj. akt. sg. m. načińal, f. -a, pl. m. -i; ptc. prez. sg. N m. načińajuči; pril. prez. načińajuč) usp. napravļati. 1. a. činiti. J (s. v. adumbratim, attero, capillo, prolongo). Oni koji od drugeh zla zmišlavaju … same sebe načińaju nesrečne. Krist žit I, 285. b. raditi; izrađivati. H (s. v. alkimia, načińam), B (s. v. aedifico … napravļam … napravil sem … načińam … načinil sem … delam … delal sem z kameńa zidajučeh ali dreva cimprajučeh hižu … cirkvu, condo, laboro, lacuno, luno… na priliku rogatoga meseca načińam, olearius, organarius, plasmo … na kip … peldu napravļam … načińam, sutelo; gomila, načińam), J (s. v. decurto … okračujem … krače načińam, decusso … vkriž postavļam … načińam … razkrižujem … vkriž sečem … delim, fontito), X (s. v. facio … efficio, facio; sepes … sepio). Ako gospodin varaša i grada čuval ne bude, za ništar se trudili ki … ziğu i načińaju ńega, budu. Vram post A, 166. Drage je od zlata haļe načińala i put je svoj z cvetja i rož napravļala. Jurj 160. Vence si z lepoga cvetja [divojke] načińaju. Gašp IV, 20. Sedlar načińa sedla. Im lad 60. c. pisati. [Ja] sam se ovakovo delo na se vzeti podpačala i knige načińati ili spravļati … postupila. Zrin tov V. d. popravljati, uređivati. Put je napravļal i načińal gda je zbantuvanja, spake i smeti z puta odmetal i čistil. Vram post A, 10. Posteļe im [Elizabeta] načińala, ona buhe i druge nehasnovite kukčece ž ńih otepala. Habd zerc 134. 2. a. počinjati. H (s. v. ), B (s. v. ). Vekivečno kralestvo načińati i zveršiti hoče. Vram post A, 22. b. izvoditi, predstavljati. Mladenec … načińat je daval komedije. Magd 87. 3. isto što načińati 3. Gda ju počńu načińati, on komu je protiv potom toga ne more vesnice zavjeti. Perg 81. |
|
načińavec
|
m 1. onaj koji što čini, radi. B (s. v. variator tisk. varjator), J (s. v. salsamentarius … z slanemi ribami ali z drugemi nasolenemi dugovańi teržec … solar … načińavec slaneh stvarih). 2. u svezi krovov ~ krovopokrivač. B (s. v. tectum). |
|
načińek
|
m ono što je učinjeno, djelo, čin. J (s. v. factura). |