Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

nadesno

adv. na desnoj strani, zdesna, desno; nadesno. Dva Kristuševa vučenika … prosila su … sedeti najbliže ńega: jedan nalevo, drugi nadesno. Zagr razg 166. Nadesno, rechts. Krist gram 118.

nadeti

pf. (inf. nadeti; pridj. akt. sg. m. nadel, f. -a; pridj. pas. sg. N m. nadet, nadeven, f. -a, A f. -u, pl. N n. -a Birl 20, nadeta).
1. napuniti, nadjenuti. H (s. v.   nadeven),  B (s. v.  confertus … nagńeten … napuńen … zbit … nadet, effertus, faliscus, farcio, omentatus, refertus, suffarcinatus, suffertus;  nadeven), J (s. v.  faliscus, fartilis, fartus, laganum … štrukeļ … testenica nadevena z sirom), P (s. v.  tucetum 133). Sne iz žepa dobro nadevenu penezi mošńu. Habd ad 1057. Sviński želudec nadeven. Danica (1844) 72.
2. fig. primisliti, prišiti. Zudencken … namisliti, nadeti (komu), primisliti. Krist anh 139.
3. u svezi ~ ime/imena dati ime, imenovati, nazvati. B (s. v.   nuncupo).  Nekaj Slovencem nadeta su bila imena od junačtva. Ğurk 48.

nadev

m nadjev, punjenje; usp. nadeveńe. H B (s. v.  fartilia, fartum;  nadev), J (s. v.  fartum, fartura), P (s. v.  farcimen 132), X (s. v.  farcio … confercio). Nadev po šnitah naličiš i zaferkneš kakti gibanicu. Birl 22.

nadevač

m kobasičar, nadjevač; usp. nadevar, nadevavec 1. B (s. v.   fartor;   nadevač), X (s. v.  farcio … fartor).

nadevańe

n gl. im. od nadevati.
1. nadijevanje. B (s. v.   fartura),  J (s. v.   fartura).
2. u svezi ~ imen imenovanje. B (s. v.   nominalia).

nadevar

m isto što nadevač. P (s. v.  fartor 802).

nadevati

impf. (inf. nadevati; prez. sg. 1. nadevam, 3. -a, pl. 2. -ate, 3. -aju; pridj. akt. pl. m. nadevali; pril. prez. nadevajuč).
1. puniti, natrpavati, uguravati, nadijevati. H (s. v.  deveničar, nadevam), B (s. v.  confercio, effarcio, farcio, infarcio, refercio, suffarcino; deveničar, nadevam), J (s. v.  farcio, fartim, infarcio, suffarcino), P (s. v.  fartor 802), X (s. v.   farcio).  K obedu … tristo jarebic neka nadevaju …. Magd 86. fig. Človek greši po lakomosti … kada zverhu potreboče telo nadeva, ali napaja. Mul šk 389. Zakaj … nadevate terbuha leńakov … a potrebne … pustčate pogibati? Krist blag II, 246.
2. u svezi ~ ime / imena davati ime, imenovati, nazivati. B (s. v.  lustricus … den očiščeńa … vu kojeh su detce imena nadevali; ime, nadevam). Nekoji svojem sinom svetoga Ižidora ime na svetom kerstu nadevaju. Mul zak 108.

nadevavec

m
1. isto što nadevač. J (s. v.  fartor, insiciarius).
2. u svezi ~ imena onaj koji nadijeva, daje imena, imenovatelj. B (s. v.   nomenclator).

nadeveńe

n isto što nadev. B (s. v. ).

nadevsem

adv. iznad svega. Budi nadevsem hvala i dika [Bogu]. Habd zerc 217.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU