Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika

norsko

adv. etim. v. nor.
1. samostalno i u svezi po ~ isto što ludo 1. J (s. v.  stulte … po norsko). Prez zroka … smejati se je norsko. Mul šk 497.
2. pokladno; usp. fašenski2. B (s. v.   bacchatim).

norskoobrazen

adj. etim. v. nor; koji je kao strašilo, poput strašila. J (s. v.   larvalis).

noruvańe

n (sg. N noruvańe, G -a, L -u, pl. N -a) etim. v. nor; gl. im. od noruvati; prema noruvati I. 1. i II; zbijanje šale, ludiranje; zabavljanje, raskalašeno ponašanje. B (s. v.   nugatio),  J (s. v.   jocabunditas).  Z verta šaļe dare zaručnoga Dora, z noruvańa zaprošene tvoga. Jurj 47. Dotikańa i noruvańa, nasmehavańa i šeptańa jesu vumirajuče čistoče … pričimańa. Gašp II, 646. Vu shodiščah oveh lada noruvańe i osmehavańe, ogovarjańe i psovańe. Krist blag II, 265.

noruvati

(se) impf. (inf. noruvati, noruvati se; prez. sg. 1. noruem, norujem, -jem se, 2. -ješ, 3. -je se, pl. 1. -jemo se, 2. -jete se, 3. -ju, -ju se; imp. sg. 2. noruj se, pl. 2. -jte, -jte se; pridj. akt. sg. m. noruval, noruval se, n. -o, pl. m. -i; pridj. pas. sg. N m. norujuči, pl. A m. -e; pril. prez. norujuč) etim. v. nor.
I. 
1. ponašati se neozbiljno, nerazumno, nedolično; izvoditi ludorije; zbijati šale s kime. B (s. v.  agnus 2, fatuor, nugor, procellulus, tricor;  norujem), J (s. v.  facetior, ludicer). Otci … ńihovi … se nasmehavaju, šale, noruju. Habd ad 819. Videl je jednoč [mešter] dečake noruvati. Škv hasn 248. Bi li se šalil i noruval kada bi videl da gdo otcu tvojemu meča v serdce zabada? Verh 451.
2. isto što luditi 1. H (s. v.  blaznim, noruem), B (s. v.   delirov).  Ne norcu na misli … da on noruje, da on manenuje. Habd ad 871.
II. refl. ~ se isto što ~ I. 1. X (s. v.  tricae … tricor). Kak se noruju ništar ne mare. Habd ad 661. Dečko, ne noruj se, neg se pašči. Pap 17. Bedak se noruje z grehom. Krist žit I, 290.

noruvavec

m etim. v. nor; isto što norčak 2. J (s. v.   hister).

norvegijanski

adj. (sg. N m. norvegianski) koji se odnosi na Norvešku, norveški. Švecianski i norvegianski kraļ stanuje vu stolnem kraļestva varaša Stockholm. Danica (1842) 28.

nos

m (sg. NA nos, G -a, DL -u, I -om) nos.
1. 
a. anat. dio lica između čela i gornje usne, organ za njuh i disanje, nos. H (s. v.  jamica pod nosom, kervotok na nos, nos), B (s. v.  astomi … ļuctvo ili puk indianski prez vust … samo žive z pridihavańem čez nos, aquilinus, capricornus, calculus 9. … nos on kameniti kojem su vusta profete Isaža očiščena calculus imenuje se, clavus, cursus 3. … cureńe ili kapańe kervi iz nosa, doris, grypus … kaj kļukast nos kot grif ali orel ima, naris, nasus, odorus, ozaena, paratilmus … pukańe iz nosa dlačic i srama ku kaštigu lotrom vbogejem negda čińahu, philtrum, rhinoceros … nosorog … zver na nosu jeden rog imajuča, sarcoma; hunkam, jamica, nos … plosnat … gore zavit … raven … skrivļen … pokļučen … kot orlov, nos obrišujem, nosa dolńa stran, nosa gorńa stran, nosa nozderve, nosa osredek, nosa verh, nosast s uputom na nos vu ispisańu človeka, nosek, nosom pušem, odsekavam … odseči komu nos), J (s. v.  calix … z vinum večkrat puni žmuļi … ne čine li da gdo tuli: i po zemļi z nosom ruļi kad lisicu vruču guli, denaso … nos odrezavam, nasica, nasus, polypus …merski nosa prirastek, sudariolum … rubčec za obrisańe pota ali nosa), P (s. v.  narium imbrex … stran nosa koja nosnice meğ sobum luči 95, nasus simus … nos plosnast … razplosńen … plosńak96, ). Prekšeńaki i žene prekšene, kotere gda vbogoga kmeta, kolduša, petlara vide, vusta i nos zatiču, ne da bi očistile i oprale vbogoga. Vram post B, 114 a. I v nos im železni kolobar postaviš. Habd ad 716. Muha ti na nos sede … ter se serdiš [i] proklińaš. Zagr I, 380. [Ežopuš] je imal … širok nos, kratek i debel vrat, naduvene vustnice. Krist bas I. Veter ščiple nos i lice. Krl 31.
b. (u životinja)dio njuške. B (s. v.  koń 12). Kad bi [miša] maļahnoga videl polag nosa elefantovoga, ki se mertav zverne radi miša toga, što bi rekel [človeče]? Magd 14. [Cigan postavi końu] dobru vuzdu na nos i gubec. Brez diog 89.
2. vrh ili završetak nekog predmeta (koji nalikuje na nos).B (s. v.   myxos;   oļenka). Vu hiže … 1 mazanica prez nosa holba zvana. Beh 21.
3. zool. (vjerojatno)riba podust,Chondrostoma nasus; usp. glavatica 2. b. P (s. v.  nasus 1002).
4. u svezi na ~ govoriti govoriti nerazgovjetno, unjkati. B (s. v.  nos obrišujem); pripognut ~ imajuči v. pripognut.
5. izr. dati (komu) po nosu izgrditi, ukoriti koga, predbaciti komu što. B (s. v.  nos 7); dobiti velikoga nosa biti dočekan ljutito, uvrijeđeno. Za vas ni … teške žule vašeh domarov na pogibel igre postavlati; zato ste dobili velikoga nosa. Brez mat 97; dugoga nosa odnesti v. z dugem nosom oditi; hoditi (komu) vuz ~ pakostiti komu, ljutiti koga. Gaj posl s. v. hoditiimati finoga nosa biti izbirljiv. Ima jako finoga nosa, er hat eine dinne Nase. Krist anh 166; imati (koga) v nosu biti ljut na koga, ne trpjeti koga. Imam te v nosu; du hast eines bei mir auf der Nadel. Krist anh 143; ispod nosa naočigled. [Kranci] nam maslo i vse … ispod nosa prekupluju, domovinu ispraznuju. Kal-a (1804) 34; istinu (komu) pod ~ povedati otvoreno reći komu istinu. Malo predi sem mu istinu pod nos povedal. Brez diog 13; kakti pred nosom sasvim blizu. Jenkrat [im je] dopustila potočca pregledati ki je kakti pred nosom. Habd ad 528; na ~ (kome kaj) obesiti nepotrebno govoriti (stranomu čovjeku)o intimnim stvarima. Zakaj ti moraš to stranskem ļudem na nos obesiti? Lovr rodb 69; ne videti daļe od nosa ne moći sagledati situaciju i predvidjeti njezin razvoj. Ne vidi daļe od nosa, er sieht nur, was ihm vor der Nase ist. Krist anh 176; ~ dole obesiti snužditi se, pokunjiti se; naljutiti se. Imam … ženu kojoj ako samo jednu reč suprotivnu rečem sproti se napuhne i nosa dole obesi. Lovr ker 58; nositi ~ (vjerojatno)isto što nasutoriti se. B (s. v.  nasutorim se); po nosu (komu) dati, zavinuti (komu) z nosom oštro (koga) izgrditi, ukoriti. Jedno malo po nosu dati takovem ne škodi. Brez mat 83. Ako mu ov z nosom ne zavine, neče mu drugi nigdo. Brez mat 43; pod ~ (kaj) brknuti otvoreno što reći. Svatbeno goščeńe ne sme se predi obveršavati doklam ja vse čisto indianske novancie z gosponom … plebanušem ne preštuderujem da vendar našem goščenikom od Indiih kaj pod nos berknuti mogli budemo. Lovr rodb 111; pod ~ (kome kaj) dojti biti komu što predbačeno, spočitnuto. Štimal [si] da ti nigdar to pod nos ne dojde. Šim prod 4. Ne štimaj da ti to vse na sudu Božjem z tvojem nezgovornom kvarom pod nos ne dojde. Fuč 136; pod ~ hitati v. hitati; primi se za ~ upoznaj najprije samoga sebe. B (s. v.  nosco … nosce te ipsum). Primi se za nos; zupfe dich bei der Nase d. i. wie du (nosce te ipsum). Krist anh 152; v ~ gledeti človeka ne bojati se koga, suočiti se s kime bez straha. Ja … vu oči, ali v’ nos, ali v čelo gledim človeka. Šim prod 17; vsigdi svoj ~ imati, vsikam svoj ~ vteknuti upletati se u sve, biti previše znatiželjan. Vsigdi mora svoj nos imati; er hat die Nase überall dabei. Krist anh 157. On vsikam mora svoj … nos vteknuti; er hat die Nase überall dabei. Krist anh 178; za ~ (koga) voditi zavaravati koga, podvaljivati komu, praviti od koga budalu, glupana. Ja mene ne dam ńim za nos voditi. Velikov 82. Ovoga dobroga gospodina [ste vi] za nos vodili. Tamburl 83; zavinuti (komu) z nosom v. po nosu (komu) dati; z dugem nosom oditi / odstupiti / ostati / van poskakati, dugoga nosa odnesti ostati/otići pokunjen/razočaran; biti nasamaren/izigran. Onda je te … norc z velikem nosom ostal. Habd ad 299. Ovak sebe obladanoga videči vrag peklenski odide z dugem nosom. Gašp I, 62. Ako [nepriatel] spoznava jakost … serčenost junakov i sam svoju slabost … z dugem nosom mora odstupiti. Zagr IV, 192. Z dugem nosom oditi; mit langer Nase abziehen. Krist anh 158. Opet su dugoga nosa odnesli, prav im budi. Lovr ad 92.

nosac

m (sg. N nosac, nosëc).
1. isto što nositel 1. B (s. v.  armifer … nosëc, gerarius … nosëc; kožuha nosëc).
2. isto što nositel 2. 26 serpńa [je] nekakova torba k ńemu donešena, koje nosac poveda da je verlo žmehka bila. Nov horv 410 b.

nosak

m (sg. N nosak, G -a) onaj koji ima veliki nos, nosonja; usp. nosina. H (s. v. ), B (s. v.   nasico;   nosak), P (s. v.  naso 118).

nosast

adj. (sg. N m. nosast n. -o f. -a pl. I m. -emi) koji je duga nosa, nosat; usp. nosat. H (s. v. ), B (s. v.  nasatus, sileus; človek … nos 9). nosast … prinosast), J (s. v.   nasutus).  [Kramari] jesu … fašensku opravu … izvadili, z vsakojačkemi … nosastemi obličaji vu štacune svoje obesili. Gašp I, 969.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
HAZU